Cyrillic     Latinic     IPP     KASC  
Up First Prev Next Last

Prva knjiga Mojsijeva, glava 29.

1. Tada se podize Jakov i otide u zemlju istocnu.

<4 Moj. 23:7> <Os. 12:13>

2. I obziruci se ugleda studenac u polju; i gle, tri stada ovaca lezahu kod njega, jer se na onom studencu pojahu stada, a veliki kamen bese studencu na vratima.

3. Onde se skupljahu sva stada, te pastiri odvaljivahu kamen s vrata studencu i pojahu stada, i posle opet privaljivahu kamen na vrata studencu na njegovo mesto.

4. I Jakov im rece: Braco, odakle ste? Rekose: Iz Harana smo.

5. A on im rece: Poznajete li Lavana sina Nahorovog? Oni rekose: Poznajemo.

6. On im rece: Je li zdrav? Rekose: Jeste, i evo Rahilje kceri njegove, gde ide sa stadom.

<1 Moj. 43:27>

7. I on rece: Eto jos je rano, niti je vreme vracati stoku; napojte stoku pa idite i pasite je.

8. A oni rekose: Ne mozemo, dokle se ne skupe sva stada, da odvalimo kamen s vrata studencu, onda cemo napojiti stoku.

9. Dok on jos govorase s njima, dodje Rahilja sa stadom oca svog, jer ona pasase ovce.

<1 Moj. 24:45> <2 Moj. 2:16>

10. A kad Jakov vide Rahilju kcer Lavana ujaka svog, i stado Lavana ujaka svog, pristupi Jakov i odvali kamen studencu s vrata, i napoji stado Lavana ujaka svog.

<2 Moj. 2:16>

11. I poljubi Jakov Rahilju, i povikavsi zaplaka se.

<1 Moj. 33:4> <Rim. 16:16> <2 Kor. 13:12> <1 Pet. 5:14>

12. I kaza se Jakov Rahilji da je rod ocu njenom i da je sin Revecin; a ona otrca te javi ocu svom.

<1 Moj. 13:8> <1 Moj. 14:14> <1 Moj. 24:28>

13. A kad Lavan cu za Jakova sina sestre svoje, istrca mu na susret, i zagrli ga i poljubi, i uvede u svoju kucu. I on pripovedi Lavanu sve ovo.

14. A Lavan mu rece: Ta ti si kost moja i telo moje. I osta kod njega ceo mesec dana.

<1 Moj. 2:23> <Sud. 9:2> <2 Sam. 5:1> <2 Sam. 19:12>

15. Tada rece Lavan Jakovu: Zar badava da mi sluzis, sto si mi rod? Kazi mi sta ce ti biti plata?

16. A Lavan imase dve kceri: starijoj bese ime Lija, a mladjoj Rahilja.

17. I u Lije behu kvarne oci, a Rahilja bese lepog stasa i lepog lica.

18. I Jakovu omile Rahilja, te rece: Sluzicu ti sedam godina za Rahilju, mladju kcer tvoju.

<1 Moj. 31:41> <2 Sam. 3:14>

19. A Lavan mu rece: Bolje tebi da je dam nego drugom; ostani kod mene.

20. I odsluzi Jakov za Rahilju sedam godina, i ucinise mu se kao nekoliko dana, jer je ljubljase.

<1 Moj. 30:26> <Pes. 8:7> <Os. 12:13>

21. I rece Jakov Lavanu: Daj mi zenu, jer mi se navrsi vreme, da legnem s njom.

<Sud. 15:1>

22. I sazva Lavan sve ljude iz onog mesta i ucini gozbu.

<Sud. 14:10> <Jovan 2:1>

23. A uvece uze Liju kcer svoju i uvede je k Jakovu, i on leze s njom.

24. I Lavan dade Zelfu robinju svoju Liji kceri svojoj da joj bude robinja.

25. A kad bi ujutru, gle, ono bese Lija; te rece Jakov Lavanu: Sta si mi to ucinio? Ne sluzim li za Rahilju kod tebe? Zasto si me prevario?

26. A Lavan mu rece: Ne biva u nasem mestu da se uda mladja pre starije.

27. Navrsi nedelju dana s tom, pa cemo ti dati i drugu za sluzbu sto ces sluziti kod mene jos sedam godina drugih.

<1 Moj. 31:41> <Sud. 14:12>

28. Jakov ucini tako, i navrsi s njom nedelju dana, pa mu dade Lavan Rahilju kcer svoju za zenu.

29. I dade Lavan Rahilji kceri svojoj robinju svoju Valu da joj bude robinja.

30. I tako leze Jakov s Rahiljom; i voljase Rahilju nego Liju, i stade sluziti kod Lavana jos sedam drugih godina.

<1 Moj. 30:26> <1 Moj. 31:41> <Os. 12:13>

31. A Gospod videci da Jakov ne mari za Liju, otvori njoj matericu, a Rahilja osta nerotkinja.

<1 Moj. 30:1> <5 Moj. 22:13> <Psal. 127:3>

32. I Lija zatrudne, i rodi sina, i nadede mu ime Ruvim, govoreci: Gospod pogleda na jade moje, sada ce me ljubiti muz moj.

<2 Moj. 3:7> <2 Moj. 4:31> <5 Moj. 26:7> <Psal. 25:18> <Psal. 106:44> <Dela 7:8>

33. I opet zatrudne, i rodi sina i rece: Gospod cu da sam prezrena, pa mi dade i ovog. I nadede mu ime Simeun.

<5 Moj. 21:15>

34. I opet zatrudne, i rodi sina, i rece: Da ako se sada vec priljubi k meni muz moj, kad mu rodih tri sina. Zato mu nadese ime Levije.

35. I zatrudne opet, i rodi sina, i rece: Sada cu hvaliti Gospoda. Zato mu nadede ime Juda; i presta radjati.

<4 Moj. 1:26>