|
|
|
Up Next Last
Naslov: Sveci blago dijele
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Sveci blago dijele
Mili Boze! cuda velikoga!
Ili grmi, il' se zemlja trese!
Il' udara more u bregove?
Niti grmi, nit' se zemlja trese,
Nit' udara more u bregove,
Vec dijele blago svetitelji:
Sveti Petar i sveti Nikola,
Sveti Jovan i sveti Ilija,
I sa njima sveti Pantelija;
Njim' dolazi Blazena Marija,
Roni suze niz bijelo lice.
Nju mi pita Gromovnik Ilija:
"\Sestro nasa, Blazena Marija!
"Kakva ti je golema nevolja,
"Te ti ronis suze od obraza?"
Al' govori Blazena Marija:
"A moj brate, Gromovnik Ilija!
"Kako ne cu suze proljevati,
"Kad ja idem iz zemlje Indjije,
"Iz Indjije iz zemlje proklete?
"U Indjiji tesko bezakonje:
"Ne postuje mladji starijega,
"Ne slusaju djeca roditelja;
"Roditelji porod pogazili,
"\Crn im bio obraz na divanu
"Pred samijem Bogom istinijem!
"Kum svog kuma na sudove cera,
"I dovede lazljive svjedoke
"I bez vjere i bez ciste duse,
"I oglobi kuma vjencanoga,
"Vjencanoga ili krstenoga;
"A brat brata na mejdan zaziva;
"Djever snasi o sramoti radi,
"A brat sestru sestrom ne doziva."
Njoj govori Gromovnik Ilija:
"\Sejo nasa, Blazena Marija!
"Utri suze od bijela lica,
"Dok mi ovdje blago pod'jelimo,
"Otic' cemo Bogu na divane,
"Molicemo Boga istinoga,
"Nek nam dade kljuce od nebesa,
"Da zatvorim' sedmera nebesa,
"Da udarim' pecat na oblake,
"Da ne padne dazda iz oblaka,
"Plaha dazda, niti rosa tiha,
"Niti nocu sjajna mjesecina,
"Da ne padne za tri godinice;
"Da ne rodi vino ni senica,
"Ni za crkvu casna leturdjija."
Kad to cula Blazena Marija,
Utre suze od bijela lica.
Kada sveci blago pod'jelise:
Petar uze vince i senicu,
I kljuceve od nebeskog carstva;
A Ilija munje i gromove;
Pantelija velike vrucine;
Sveti Jovan kumstvo i bratimstvo.
I krstove od casnoga dreva;
A Nikola vode i brodove;
Pa odose Bogu na divane,
Molise se tri bijela dana
I tri tavne noci bez prestanka,
Molise se, i umolise se:
Bog im dade od nebesa kljuce,
Zatvorise sedmera nebesa,
Udarise pecat na oblake,
Te ne pade dazda iz oblaka,
Plaha dazda, niti rosa tiha,
Nit' obasja sjajna mjesecina:
I ne rodi vino ni senica,
Ni za crkvu casna leturdjija.
Puno vreme za tri godinice:
Crna zemlja ispuca od suse,
U nju zivi propadose ljudi;
A Bog pusti tesku bolezanju,
Bolezanju strasnu srdobolju,
Te pomori i staro i mlado,
I rastavi i milo i drago.
Cio ostalo, to se pokajalo,
Gospodina Boga vjerovalo.
I ostase Bozji blagosovi,
Da ne padne leda ni snijega
Do jedan put u godini dana;
Kako onda, tako i danaske.
Boze mili, na svem tebe vala!
Sto je bilo, vise da ne bude.
|
|
|