|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Jovan i divski starjesina
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Jovan i divski starjesina
(iz Crne gore) (III dio)
Kad dodjose na jamu studenu,
Visti Labud, kopitama kaze;
Tadar skoci ciridzija Rade,
I sastavi tridest konopaca,
I zasuka po dva u jednoga,
Te napravi petnaest komata,
Pa se Rade preko pasa sveza,
Spustise ga tridest ciridzija;
Tu Jovana u zivotu nadje,
I izvadi ludoga Jovana,
Pa mu b'jele odrijesi ruke,
Krenu da ga vodi po svijetu;
Kumi Rada dijete Jovane:
"Bogom brate, ciridzija Rade!
"Ne vodite mene po svijetu,
"No me bac'te na pusta Labuda,
"\Zajmite me vodi Kaladzijnskoj,
"E umrijeh od zedji junacke;
"A podjite dva tri u Kosovo,
"A u moje Bogom posestrime,
"Posestrime krcmarice Jane,
"Neka dodje vodi Kaladzijnskoj,
"Da me zajmi u polje Kosovo,
"Razumna je uma i pameti,
"Guslara joj u svijetu nema,
"Ne bi li me gudjet' naucila."
To je Rade za Boga primio,
Te ga baci na konja Labuda,
A zajmi ga vodi Kaladzijnskoj,
Tu Jovana bjese ostavio,
A sahiju posla u Kosovo.
Kad je Janu haber dopanuo,
Hitro dvije dozivala sluge,
Te joj sluge konje dovedose,
Pa otide snjima niz Kosovo.
Sam na vodi Jovan Kaladzijnskoj,
Pisti momce, kako zmija ljuta,
No ga cula od planine vila,
K Jovanu je brzo dolecela,
Kad pogleda ludoga Jovana,
E su njemu oci izvadjene,
Umi njega vodom Kaladzijnskom,
Pa je vila Boga zamolila,
I Jovanu oci satvorila.
Kad se Jovan ocih dofatio,
I svojega uzjaha Labuda,
Pa ga igra pokraj vode ladne,
Poje Jovan iz grla bijela:
"Mili Boze, na svemu ti fala,
"Koji si mi bio na pomoci!
"No ne fala mojoj staroj majci,
"Koja svoje iskobi dijete!"
Ali ide krcmarica Jana
Na silnoga hata debeloga,
A kad vidje ludoga Jovana,
Prije su je suze propanule,
Pa se potljen grohotljivo smije
"Blago mene, mio pobratime!
"Bog zna, su ti oci proboljele?"
Ruke sire, u lica se ljube,
Za velje ga jade upitala,
Sto j' od majke cedo docekalo,
Sto ucini! prokleta joj dusa!
Pa se ladna napojise vina
Ondolen se oni razdvojise:
Jana minu u polje Kosovo,
Jovan podje da trazi krvnike.
A kad Jovan pred pecinu dodje,
Al' mu sjedi pred pecinu majka,
Strasna diva u percinu biste,
Pa pogleda, ugleda Jovana,
Pa je divu rijec govorila:
"Kuku, dive, evo Jovan ludi!"
Pa skocise od zemlje na noge:
Stan' da vidis Jovanove majke,
Kako prama kucka u planinu!
Div uljeze u lednu pecinu.
Brzo Jovan majku ufatio,
Pa joj sputi obadvije ruke,
Frk je baci na silna Labuda,
A divu je glavu okinuo,
Pa se Jovan baci na Labuda,
On otide zemljom i svijetom,
Da on trazi svoju postojbinu.
Kad se bjese primaknuo blizu,
Nogo caru mustuluci gredu:
Koji prvi na mustuluk dodje,
Njima hate nesedlane daje;
Koji drugi na mustuluk dodje,
Njima spenzu nebrojenu daje;
Koji treci na mustuluk dodje,
Njima cohu nekrojenu daje
Kad ispade Jovan na Labudu,
Zeljna li ga sluge ugledale,
A caru su rijec govorili:
"A evo ga, dragi gospodaru!"
Skoci care iz svoje stolice,
Te car svoje susrete dijete,
Zalosno je sina prigrlio,
Pa Jovanu rijec govorio:
"A Jovane, sve ti prosto, sinko!
"Sto ucini od oca svojega?
Ja sam reka', nikad doci ne ces "
Pa mu silni semluk udarise;
No se caru dijete pozali,
Sto je njemu ucinjela majka;
Pa skocise, te je ufatise,
Obukli joj tananu kosulju,
Namazase prahom i katranom,
Pa zazdise su cetiri strane;
Ali vika Jovanova majka:
"Ne daj majku, dijete Jovane!
"Izgorje ti majku oganj zivi."
No joj Jovan rijec govorio:
"A neka te, prokleta ti dusa!"
Sva izgorje o njegovoj dusi.
|
|
|