|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Braca i sestra.
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Braca i sestra.
Rani majka devet mili sina
I desetu scercu mljezinicu;
Ranila ih dok ih odranila,
Dokle bili sini na zenidbu,
A djevojka bila na udaju,
Nju mi prose mlogi prosioci
Jedno bane, drugo dzenerale,
Trece prosi iz sela komsija
Majka daje u selo komsiji,
Braca daju s preko mora banu,
Jos su braca sestri besjedila:
"Ja ti podji, nasa mila sejo,
"Ja ti podji s preko mora banu,
"Mi cemo te cesto pohoditi:
"U godini svakoga mjeseca,
"U mjesecu svake nedjeljice."
To je sestra bracu poslusala,
Ona podje s preko mora banu.
Al' da vidis cuda velikoga!
Ja Bog pusca od sebe moriju,
Te pomori devet milih brata,
Sama osta samorana majka.
Tako stade tri godine dana.
Ljuto pisti sestrica Jelica:
"Mili Boze, cuda velikoga!
"Sto sam vrlo braci zgrijesila,
"Te me braca pohoditi ne ce?"
Nju mi kore mloge jetrvice:
"Kucko jedna, nasa jetrvice!
"Ti si vrlo braci omrznula,
"Te te braca pohoditi ne ce."
Ljuto pisti sestrica Jelica,
Ljuto pisti jutrom i vecerom.
Al' se milu Bogu razalilo,
Pa on posla dva svoja andjela:
"Id'te dolje, dva moja andjela,
"Do bijela groba Jovanova,
"Jovanova, brata najmladjega,
"Vasijem ga duhom zadanite,
"Od groba mu konja nacinite,
"Od zemljice mijes'te kolace,
"Od pokrova rezite darove;
"\Spremite ga sestri u pohode."
Hitro idu dva Bozja andjela
Do bijela groba Jovanova,
Od groba mu konja nacinise,
Njinijem ga duhom zadanuse,
Od zemljice mijese kolace,
Od pokrova rezase darove;
Spremise ga sestri u pohode.
Hitro ide nejacak Jovane;
Kad je bio dvoru na pomolu,
Daleko ga seja ugledala,
Malo blize pred njeg' isetala,
Od zalosti vrlo zaplakala,
Ruke sire, u lice se ljube;
Pa je seja bratu besjedila:
"Jeste l' mi se, brate, zatjecali,
"Kad ste mene mladu udavali,
"Da cete me cesto pohoditi:
"U godini svakoga mjeseca,
"U mjesecu svake nedjeljice?
"Evo danas tri godine dana
"Nijeste me joste pohodili!"
Jos je njemu seja besjedila:
"Sto si tako, brate, potavnjeo
"Bas kan' da si pod zemljicom bio?"
Besjedi joj nejacak Jovane:
"Suti, sejo, ako Boga znades!
"Mene jeste golema nevolja:
"Dok sam osam brata ozenio,
"I dvorio osam milih snaha;
"A kako se braca izenise,
"Devet b'jelih kuca nacinismo;
"\Za to sam ti pocrnjeo, sejo."
I on bio tri bijela dana.
Oprema se sestrica Jelica,
I oprema gospodske darove,
Da daruje bracu i snasice:
Braci reze svilene kosulje,
A snahama burme i prstenje.
Al' je Jovo vrlo ustavljase:
"Ti ne idi, moja mila sejo,
"Dok jos brace u pohode dodje."
Al' Jelica ostanuti ne ce;
Ona spremi gospodske darove;
Otale se Jovo podigao
I sa snjime sestrica Jelica.
A kad blizu dvora dolazise,
Kod dvora je prebijela crkva.
Pa besjedi nejacak Jovane:
"Ti pocekaj, moja mila sejo,
"Dok ja odem za bijelu crkvu:
"Kad smo srednjeg brata ozenili,
"Ja sam zlatan prsten izgubio,
"Da potrazim, moja mila sejo."
Ode u grob nejacak Jovane,
A ostade sestrica Jelica
Cekajuci nejacka Jovana.
Cekala ga, pa ga potrazila,
Al' kod crkve mlogo novo groblje:
Tu se odmah jadu osjetila,
Dje j' umr'o nejacak Jovane.
Hitro ide dvoru bijelome;
Kad je blizu dvora dolazila,
Al' u dvoru kuka kukavica;
To ne bila sinja kukavica,
Vece njina ostarila majka.
A Jelica na vrata dolazi,
Ona vice iz grla bijela:
"Jadna majko, otvori mi vrata."
Stara majka iz dvora besjedi:
"Id' odatle, od Boga morijo,
"Devet si mi sina umorila,
"I men' hoces ostarilu majku?"
A Jelica bila besjedila:
"Jadna majko, otvori mi vrata,
"Ovo nije od Boga morija,
"Vec Jelica tvoja mila scerca."
Pa joj majka otvorila vrata,
Zakukase, kano kukavice,
Rukama se b'jelim zagrlise,
Obje mrtve na zemlju padose.
|
|
|