|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Milan-beg i Dragutin-beg
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Milan-beg i Dragutin-beg
Dva se brata vrlo milovala:
Beg Milane i beg Dragutine.
Koliko se braca milovala,
Pod njima se dobri konji ljube.
Beg Milan-beg bratu govorio:
"A moj brate, beze Dragutine!
"Hodi, brate, da se izenimo."
Beg Dragutin bratu govorio:
"Lasno bi se, brate, izenili;
"Al' kad tudje seje sastavimo,
"Tudje ce nas seje zavaditi,
"Baska ce nam dvore pograditi,
"Izmedju njih trnje posaditi,
"I kroz trnje vodu navratiti,
"Neka trnje u visinu raste,
"Da se nikad sastat' ne moremo."
Beg Milan-beg brate ne slusase,
Vec isprosi lijepu djevojku
I iskupi kicene svatove,
Te dovede lijepu djevojku,
Nacinio senluk i veselje.
Kad je bilo noci po jaciji,
Mladijence u djerdek svedose;
Kada beze u odaju udje,
A djevojka stoji pod duvakom,
On za sobom zatvorio vrata,
Dize curi puli duvak s lica,
Sinu lice, kano zarko sunce,
Beg zagrli lijepu djevojku,
Hotijase, da je i poljubi;
Al' mu veli lijepa djevojka:
"Gospodaru, bego Milan-bego!
"Ne dam tebi lica obljubiti,
"Dok ne vidim tvoga brata glave,
"Dje se mrtva po avliji valja."
Ondar joj je bego govorio:
"Ne budali, lijepa djevojko!
"Volim brata od ocinjeg vida;
"Ko bi mog'o bratu kidisati?"
Veli njemu lijepa djevojka:
"Ako ti je zao kidisati,
"Ti ces sjutra rano uraniti,
"Pa ti hajde u lov u planinu,
"I povedi brata Dragutina,
"Ponesite sive sokolove,
"Povedite hrte i zagare,
"Pa krecite tice jarebice,
"Napuscajte sive sokolove,
"Nek fataju tice jarebice;
"A krecite srne i kosute,
"Napuscajte hrte i zagare,
"Neka taru srne i kosute;
"Pa najposlje, bego Milan-bego,
"Ti zametni hajku u planini,
"Pa ti kreni zvijera arslana,
"\Svoga brata metni na busiju,
"Otkuda ce arslan udariti,
"Pa ce njega arslan pogubiti."
To je bego odmah kail bio,
On joj rece, da ce uciniti;
Tada mu je lice dopustila.
Kad u jutru zora zab'jelila,
Poranio beze Milan-beze,
Ide bratu u drugu odaju,
Da on budi brata Dragutina;
Al' mu bratac prije uranio,
Na demir se pendzer naslonio,
Pa premislja misli svakojake.
Njemu Milan Bozju pomoc daje,
Dragutin mu ljevse prifatio;
Milan mu je onda govorio:
"A moj brate, beze Dragutine!
"Jesam, brate, lova pozelio,
"Da idemo u lov u planinu."
Dragutin je bratu govorio:
"Moj rodjeni brate, Milan-beze!
"Ja sam nocas zao san usnio:
"Dje nam munja od zapada sinu,
"A grom puce iz vedroga neba,
"Pa u nase udario dvore,
"Ja umrijeh, ti prebolje, brate."
Milan-beg je bratu govorio:
"A moj brate, beze Dragutine!
"\San je klapa, a Bog je istina;
"Nikad sanku vjerovati nije;
"Da idemo u lov u planinu."
Dragutin je brata poslusao:
"Hajde, brate, zovi nase sluge,
"Da povedu hrte i zagare,
"Da ponesu sive sokolove,
"Dok ja idem snahi u odaju."
Pa od zemlje na noge skocio,
Te on ide snahi u odaju.
Kad unidje snahi u odaju,
Ali snaha kod pendzera sjedi,
Njoj Dragutin dobro jutro vice,
Spram njeg' snaha na noge skocila,
Dragutinu Boga prifatila,
Bijelu mu poljubila ruku
Podmace mu zlacenu stolicu,
Secerli mu kavu iznijela
I pred kavu zezenu rakiju.
Njojzi veli beze Dragutine:
"\Snaho moja, Milan-begovice!
"Jesi l' mi se jucer umorila
"A jasuci konja velikoga?
"Jesi li mi nocas pocinula
"U cardaku na meku duseku
"Mom Milanu na desnici ruci?"
Na to njemu snaha odgovara:
"A djevere, moj zlacen prstene!
"Jesam ti se juce umorila,
"Ali sam ti nocas pocinula
"U cardaku na meku duseku
"Tvom Milanu na desnici ruci."
Al' da vidis bega Dragutina!
On se masi rukom u dzepove,
Pa izvadi devet prstenova
Sve od cista saliveni zlata
I u njima dragi kamenovi,
I uza njih stotinu dukata,
Te dariva svoju snahu dragu.
Snaha mu je poljubila ruku,
Izvadila od zlata maramu,
Ts dariva bega Dragutina.
I odose u lov u planinu;
Oni dizu tice jarebice,
Napuscaju sive sokolove,
Te fataju tice jarebice;
Oni krecu srne i kosute,
Napuscaju hrte i zagare,
Te fataju srne i kosute.
Pa najposlje hajku zametnuse,
A Milan-beg pometa busije,
Dragutina metnu na busiju,
Otkuda ce arslan udariti.
Zavikase po gori hajkaci,
I krenuse zvijera arslana,
Na bega je arslan udario;
Kad sagleda zvijere arslane,
Kad sagleda bega Dragutina,
Na bega je juris ucinio.
Beg se brani drvljem i kamenjem,
I najpotlje zlacenom maramom,
Sto je njega snaha darivala;
Ufati ga zvijere arslane,
Al' zavika beze Dragutine:
"Dje si, brate, beze Milan-beze?
"Pogubi me zvijere arslane!"
Kad to cuo beze Milan-beze,
Tada mu je zao brata bilo,
Pa potece bratu po avazu;
Kad dopade bratu u busiju,
Al' na bratu ruse glave nejma.
Zao bilo begu Milan-begu,
Brze jase konja velikoga,
Pa on ode dvoru bijelome;
Pa on ode na gornje cardake,
Pa uzima svoju vjernu ljubu,
Te je baca s gornjega cardaka
On je baca na mermer-avliju,
Mrtva tuzna na avliju pade.
On nakupi bisage dukata,
Pa posjede konja velikoga,
On ostavi dvore i timare,
Pa otide glavom po svijetu.
|
|
|