|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Zenidba Todora Jaksica
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Zenidba Todora Jaksica (II)
Ode Stjepan pred kulu Nebojsu,
Te izbaci dvije puske male,
Odmah pade stotina momaka:
A Todore otvara sepete,
Pa izvadi divno odijelo,
Sve od srme i od cista zlata,
Pa udara na pleca junacka,
Obuce se, sto se ljepse moze,
Pa silazi niz bijelu kulu,
Te opremi vranca i dorata,
Sebi vranca, Stjepanu dorata;
Dobrijeh se konja dovatise,
A za njima stotina svatova,
I Dunavo zdravo prebrodise,
I po noci dodjose Budimu,
Pod Budimom padose svatovi.
Kad u jutru jutro osvanulo,
Te vidjela gospodja kraljica,
Da je dos'o Todor po djevojku,
Ona pise knjigu na koljenu,
Ts je salje Zvijezdic-Ivanu:
"Cujes mene, Zvijezdic-Ivane!
"Dosao je Todor za djevojku
"\S njegovijeh stotinu svatova,
"Hoce Todor da vodi djevojku;
"Brze kupi hiljadu svatova,
"Ja cu njega zaustavit' amo,
"moj Ivane! tri-cetiri dana,
"No ne idi bijelu Budimu,
"Vec ti hajde na mezevo ravno
"Na Trutinu na vodu studenu,
"Pa uvati vodu od izvora,
"Od izvora opet do ponora,
"I docekaj Jaksica Todora
"Otmi, Ivo, tvoju Ikoniju,
"I pogubi Jaksica Todora
"I njegovu stotinu svatova."
Kada Ivan sitnu knjigu primi,
I kad vidje, sta mu knjiga kaze,
Udari se rukom po koljenu,
"Ao meni do Boga miloga!
"Dje mi Todor odvede djevojku!
"Al' davori, Jankovo kopile!
"Bas da imas sokolova krila,
"Ne bi perje pronijelo mesa
"Na Trutinu na studenu vodu."
Pa se skoci na noge lagune,
Pa povika nekoliko slugu,
Poviknuse po Zvijezdi gradu,
Pade njemu hiljada svatova;
On posjede svojega djogina,
Pa pocera na vodu Trutinu,
Uvatise vodu od izvora,
Od izvora opet do ponora,
A razape cador na cupriji.
Glas dopade gospodji kraljici,
Dje je Ivan dos'o na Trutinu,
Onda ona sprema Ikoniju,
Pa je daje Jaksicu Todoru,
Prati njega od Budima kralju.
Kad su bili niz polje Budimsko.
Kralj do Tosa konja dogonjase,
Pa on njemu tiho besjedjase:
"O moj zete, Jaksicu Todore!
"Kraljica je knjigu opravila,
"Opravila Zvijezdic-Ivanu,
"I ceka te na vodi Trutini
"\S njegovijeh hiljadu svatova;
"Ti se vrati kroz b'jela Budima,
"Pa ti hajde na Vinos planinu,
"Pa ces otud u Bijograd doci,
"A ne udri na vodu Trutinu:
"Jer da imas sokolova krila,
"Ne bi perje pronijelo mesa."
Veli njemu Jaksicu Todore:
"Vala tebi, gospodine kralju!
"koji si mi i sada kazao;
"Jer ne kaza meni u Budimu?
"Ne bih ti se sada povratio,
"Da mi dades sve Budimsko blago:
"Da mi reku Budimske djevojke:
""\Strasivice, Jaksica Todora!
""Dje on ne smje ud'rit' na Ivana!" "
"Ja cu ici na vodu Trutinu,
"Sto Bog dade i sreca junacka."
Pa se s kraljem u obraz poljubi,
Kralj se vrati bijelu Budimu,
Todor ode na vodu Trutinu
Kad je bio u zelena luga,
On ustavi stotinu svatova,
I izvadi hiljadu dukata,
Pa doziva svog brata Stjepana:
"Jasi, brate, kosnata dorata,
"I naj tebi hiljadu dukata,
"Pa ti hajde vodi na cupriju,
"A kad dodjes vodi na cupriju
"Ti pogledaj desno i lijevo,
"Po polju su poneti cadori,
"Gledaj cador Zvijezdic-Ivana,
"Na njemu su tri zlatne jabuke;
"Kada dodjes bijelu cadoru,
"Ti odjasi kosnata dorata,
"Pokloni se do zemljice crne,
"Poljubi ha u skut i u ruku,
"Pa ces njemu tiho govoriti
"O Ivane od Zvijezde grada!
"Pozdrav ti je Jaksicu Todore:
"Druzinu ti zove u svatove,
"Tebe kumi Bogom istinijem
"I nasijem svetijem Jovanom,
"Da ti vjencas njega i djevojku,
"Da djevojke njemu ne otimas,
"Njegova, s od prije djevojka,
"A eto ji hiljada dukata,
"Sto si dao njegovoj djevojci:
"\Slusaj onda, sta ce govoriti,
"Pa posjedni kosnata dorata,
"Hajde natrag poljem sirokijem."
Ode Stjepan pravo na cupriju.
|
|
|