|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Ropstvo i zenidba Jaksica Scepana
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Ropstvo i zenidba Jaksica Scepana (III)
(iz Bjelopavlica)
To Hajkuna jedva docekala:
Od ka' ga je okom vidijela,
Teske su je muke popanule:
Preonoc je na snu ga gledala,
Preodan je groznica vagala;
Jedanakak na noge skocila,
Na divan je kulu izlazila,
Otvorila dva sanduka zuta,
Na se turi odjelo od dike:
Sve kadivu i zezeno zlato,
Prekrila se cohom pazarlijom,
Sto je zlatnom zicom premrezena,
A u ruku uzima jabuku,
I pod ruku bocu trusovine,
U koju su bilja od planine,
Pa otide na saraje donje,
Te odaje ceste otvarase;
Kako koja vrata otvorala,
Sve za sobom tvrdo zatvarase,
Dok Hajkuna dodje do Scepana,
A Bozju mu pomoc nazivala,
Skoci momak na noge lagane,
Bozju joj je pomoc privatio:
"Bog mi s tobom, pasina Hajkuno!"
Al' Hajkuna njemu besjedila:
"Oj Scepane, oci moje crne!
"B'jelo ti je lice potavnjelo,
"Zivot ti se vele ispucao
"U zatvoru pase baba moga;
"Na ti bocu ovu vode ladne,
"Da s' umijes i da se napijes."
U ruke je junak dovatio,
Ma junak je i odvise mudar:
Nju ud'rio kamenu od zada[73]
A prikupi skute od dolame,
Da ga voda ne dotakne ladna.
Na njega se bula rasrdnula,
Al' se opet brze povratila,
Pa sa njime igru zametase,
Ovako mu bila besjedila:
"Poturci se, crne oci moje!
"Uzmi mene za vjernu ljubovcu."
Al' joj veli Jaksicu Scepane:
"O Hajkuno, za Boga jednoga!
"Nigda ti se poturciti ne cu,
"Nit' cu moju vjeru pohuliti,
"Ni Hristovi zakon izgubiti;
"No sam radij izgubiti glavu."
Na njega se bula rasrdnula,
Al' se opet brze povratila
I sa njime igru zametala,
A Scepanu rijec bjesedila:
"Oj Scepane, obljubi mi lice."
A tako joj Scepan odgovara:
"Turska bulo, jad te zadesio!
"Ne moze mi zakon podnijeti,
"Da kaurin Turske bule ljubi:
"Nebo bi se vedro rastvorilo,
"A iz neba padnulo kamenje,
"Ubilo bi i mene i tebe."
Na njega se bula rasrdnula,
Al' se opet brze povratila,
Pa Scepanu rijec besjedila:
"oj Scepane, oci moje crne!
"Ne bih ti se mlada pokrstila
Ni za kakvo blago od svijeta
"Do za tvoju na ramenu glavu:
"Ako ces mi dati vjeru tvrdu,
"Da me hoces uzet' za ljubovcu,
"Ja se hocu pokrstit' za nago;
"Da pasino blago pokupimo,
"Da bjezimo Stojnu Bijogradu."
Kad to cuo Jaksicu Stjepane,
Od zemlje je na noge skocio,
Pa joj pruzi obadvije ruke
I dade joj Bozju vjeru tvrdu,
Da je hoce uzet' za ljubovcu,
Pa skocise na noge lagane
I dvanaest otvorise vrata,
Izidose pred bijelu kulu,
Pogledase ka nebu vedrome,
Al' na nebu mjesec odskocio
Uljegose pasi u saraje,
U odaje, dje je blago bilo,
Tri tovara blaga pokupili;
Uljegose u konjske podrume,
Te biraju hate cetvrtake,
Tri tovara blaga tovarise,
Jos dva hata za se izabrali,
Jaksic Scepan okroci djogina,
Al' da vidis pasinu Hajkunu!
U odaje pasi ulazila,
Pasinu je sablju dovatila,
O kojoj su dva gajtana zlatna,
A u njoj je alem kamen dragi.
Valja sablja po Nova Pazara;
Pa izidje pred sarajli kulu,
Dade sablju na konja Scepanu:
"Na ti sablju, dragi gospodaru!
"Kad se tamo drumom zaturimo,
"Ako bi se djegodj naturilo,
"Da se s puta ne maknes grdjemu."
A Scepan je cordu pripasao,
A djevici rijec besjedio:
"Jasi konja, za Boga, Hajkuno!"
A Hajkuna njemu besjedila:
"\Stani malo, moje oci crne!
"Da do pase u odaju podjem,
"Da dovatim divan-kabanicu,
"Sto je pusta od zezena zlata
"I po zlatu iskicena divno:
"\Sve strelice i drago kamenje,
"Te se sija, kao sunce zarko."
Kad iznese divan-kabanicu
I dade je na konja Scepanu,
Tada bula konja okrocila,
Pobjegose poljem od Pazara,
Jednu noccu mlogo prelazise,
Tri b' konaka ciridzijam' bila:
Mrknulo je u Nove Pazare,
A svanulo vise Bijograda
Zdravo Scepan u Bijograd dodje
I dovede Tursku bulu mladu,
Nabavio dvan'est kaludjera,
Krstise je i zlamenovase,
I uze je za vjernu ljubovcu.
To je bilo kad se i cinilo,
Vec za slavu Boga da molimo
I za zdravlje vladike svetoga,
Amin' Boze, vazda te molimo!
73) "od /zada"/ znaci od /zida/.
|
|
|