|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Jaksicima dvori poharani
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Jaksicima dvori poharani
Vino piju dva brata Jaksica,
Jaksic Dmitar i Jaksic Bogdane,
U Uzicu gradu bijelome,
Ali njima sitna knjiga dodje
Od onoga grada Bijograda:
"A zlo sjeli, dva Jaksica mlada!
"U zlo sjeli i vino popili!
"Kada vasi dvori izgorese,
"\Stara majka konjma pregazena,
"Odvedeni konji iz arova,
"Odneseno blago iz riznica,
"Odvedena sestrica Jelica."
Kad to cuse dva Jaksica mlada,
A skocise na noge lagane,
Masise se konjma na ramena,
Otidose pravo Bijogradu,
Malo nasli u zivotu majku,
Pa je pita Jaksic Dimitrija:
"Bog tebe, stara nasa majko!
"Tko popali nase b'jele dvore?
"Tko je tebe konjma pregazio?
"Tko odvede konje iz arova?
"Tko odnese blago iz riznica?
"Tko odvede sestricu Jelicu?
"Kakvi konji, kakvi li Junaci?
"kud odose, na koju li stranu?"
Onda njima majka odgovara:
"Dva Jaksica, a dva moja sina!
"Vrani konji, a crni junaci;
"Otidose pravo niz Dunavo."
Kad to cuse dva brata Jaksica,
Prav' odose u zemlju Arapsku,
Traze sestru tri godine dana,
A ne mogu ni da cuju za nju,
Kad nastala godina cetvrta,
Onda veli Jaksic Dimitrija:
"O Bogdane, moj brate rodjeni!
"Hajde, brate, da se rastanemo:
"Pa ta idi pravo Bijogradu,
"Vidji, jeli nasa ziva majka;
"Ja sam idem kroz zemlju Arapsku,
"Eda Boga, da ja sestru nadjem!"
To rekose, pa se rastadose:
Ode Bogdan natrag Bijogradu,
Ode Dmitar kroz zemlju Arapsku,
A kad dodje na vodu Stupnicu,
Na njoj nadje cetiri robinje,
Njima Dmitar Bozju pomoc vice,
One njemu dobro privatise;
"\Zdravo da si, neznana delijo!"
Opet im je Dmitar govorio:
"Boga vama, cetiri djevojke!
"\Zavat'te mi vode sa Stupnice,
"Jer sam, duso, vrlo ozednio."
One njemu onda besjedise:
"Boga tebe, neznana delijo!
"Mozemo ti vode zavatiti,
"Ali nije zdrava po junake;
"Vec kad vodu Stupnicu prijedjes
"I kad budes tamo kroz carsiju,
"Obazri se s desna na lijevo,
"Velike ces dvore ugledati,
"Pokrivene limom i djumisem,
"Oko dvora bakrena avlija,
"Pred kapijom srebrna cuprija;
"To su dvori age Arap-age,
"Da bi Bog da', ostali mu pusti!
"U njima je sestra Jaksiceva,
"\Za onijem agom Arap-agom,
"Kogodj putem kroz carsiju prodje,
"Ona nosi studenu vodicu,
"Ona poji po putu putnike
"A za zdravlje dvaju brace svoje."
Kad to cuo Jaksic Dimitrije,
On ne trazi mosta ni brodova,
Vec nagoni konja na Stupnicu,
A kad Dmitar dodje u carsiju
I ugleda Arapove dvore,
On zapjeva tanko glasovito,
U dvoru ga sestra poznavala,
Niz obraze suze proljevala;
Pitala je Arapka zaova:
"Sto je tebe, snaho moja draga?"
Ona njojzi tiho govorila:
"Ne pitaj me, moja zaovice!
"Evo junak pjeva kroz carsiju,
"Kao da je od mog vilaeta,
"Minu mene zelja brata moga."
A kad Dmitar na kapiju dodje,
On podviknu iz grla junackog:
"Izadjide, Arapaginice,
"Iznesi mi da s' napijem vina
"A tako ti do dva brata ziva!"
Umah ga je sestra poznavala,
Pa izidje k njemu na kapiju,
Ruke sire, u lice se ljube,
Zalosno ga za vilaet pita;
Ne imade da iznese vina,
Izvadi mu trideset dukata:
"Na ti, brate, trideset dukata,
"Pa ti idi mehandziji Jovu,
"Pa pij brate, vino do jacije,
"Odje nema age Arap-age,
"Arap-aga dovece ce doci,
"Ja cu njega ljuto opojiti,
"A kapije ne cu zatvoriti;
"A kad bude velika jacija
"I zauce hodze na dzamijam',
"Dodji brate, os'jeci mu glavu."
Ode Dmitar mehandziji Jovu,
Pa on pije vino do jacije;
A kad bila velika jacija,
Zaucise odze na dzamijam',
Usta Dmitar na noge lagane,
Prav' otide Arapovu dvoru,
A kad junak u avliju udje,
Pa pogleda gore uz cardake,
Al' jos sjedi aga Arap-aga:
Vina pije s dvoma Arapcadi,
Vina sluzi sestra Jaksiceva,
Njoj govori aga Arap-aga:
"Oj Srpkinjo, draga moja ljubo!
"Evo ima tri pune godine,
"Kako si se ti moja nazvala,
"Sto 'vo nikog od tvog roda nema?
"Jal' ne mare, Jal' ne cuju za te."
Onda ona njemu besjedila:
"O Boga ti, aga Arap-aga!
"Koliko je nebo od zemljice,
"Toliko je i moj rod od mene."
A to Dmitar i gleda i slusa,
Uze maca u desnicu ruku,
A buzdovan u lijevu ruku,
A pomenu Boga jedinoga,
Prav' izidje gore uz cardake,
Manu macem i desnicom rukom,
Arap-agi odsijece glavu,
I pos'jece dvoje Arapcadi,
Onda mu je sestra govorila:
"Nemoj, brate, ovoga maloga,
"Za' mi ga je, ako je i crno."
Dmitar mu je dvore zapalio,
Majku mu je konjem pogazio,
I njegovo blago pokupio,
Izvede mu konje iz arova,
Pa na konje natovari blago;
Povrati mu zalost za sramotu,
Pa uzima sestricu Jelicu,
Pa snjom bjezi na vodu Stupnicu;
A kad dodje na vodu Stupnicu,
Al' procvili Arapince crno,
Onda veli Jaksic Dimitrija:
"Daj mi, sejo, Arapince crno,
"Hoce njega ujak zabaviti."
Ona dade Arapince crno,
Uze njega Jaksic Dimitrije,
Rastavi mu glavu i ramena,
Pa ga baci u vodu Stupnicu,
Onda mu je sestra govorila:
"Rasta, brate, da od Boga nadjes?
"Za' mi ga je, ako je i crno,
"Jer sam njega od srca rodila."
Veli njojzi Jaksic Dimitrija:
"\Sestro, cuti, nemoj budaliti;
"Bolje ce te braca udomiti,
"Dje ces bolji porod izroditi,
"Neg' za onim Arapinom crnim;
"Od zla roda nek nema poroda,
"Od zla pseta nek nema steneta."
|
|
|