|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Predrag i Nenad
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Predrag i Nenad (II)
Nigdi svoga on ne pusta glasa,
Niti pljunu, ni na konja viknu;
A kad dodje gori Garevici,
Klice Nenad, kako soko sivi:
"Garevice, zelena gorice!
"Ne ranis li u sebi junaka,
"Predragoga mog brata rodjena?
"Ne ranis li u sebi junaka,
"koji bi me s bracem sastavio?"
Predrag sedi pod jelom zelenom,
Predrag sedi, pije rujno vino;
Kad saslus'o Nenadova glasa,
Druzbini je braci besedio:
"Oj druzbino, moja braco draga!
"Ispadnite na drum za busiju,
"Docekajte neznana deliju,
"Nit' ga bijte, niti ga globite,
"Vec ga ziva meni dovedite:
"Otkudgod je, on Je roda moga."
Ustalo je trideset momaka,
Na tri mesta sve po deset stalo.
Kad na prvi deset naisao,
Nitko ne sme pred njeg' da izidje,
Da izidje, da konja privati,
Vec ga stase strelom strijeljati.
Besedi im mladjani Nenade:
"Ne streljajte, braco iz gorice,
"Ne bila vas vaseg brata zelja,
"Kako mene i brata mojega!
"Sto me tuzan ovud poteralo!"
Oni njega propustise s mirom.
Kad na drugi deset naisao,
I oni ga strelom strijeljase,
I njima je Nenad besedio:
"Ne streljajte, braco iz gorice,
"Ne bila vas vaseg brata zelja,
"Kano mene i brata mojega!
"Sto me tuzan ovud poteralo!"
I oni ga propustise s mirom.
Kad na treci deset naisao,
I oni ga strelom strijeljase,
Rasrdi se mladjani Nenade,
Pak udari na triest junaka:
Prvi deset sabljom posekao,
Drugi deset konjem pogazio,
Trebi s' deset po gori razbeze,
Koje k gori, koje k vodi ladnoj
Glas dopade Predragom junaku:
"\Zle ga seo, Predrag arambasa!
"Dodje tebi neznana delija,
"Isece ti po gori druzbinu."
Predrag skoci na noge lagane,
Pak uzima luke i strijele,
Pak izlazi na drum na busiju,
Pak zaseda za jelu zelenu,
Skida njega strelom sa konjica
Na zlo ga je mesto udario,
Na zlo mesto, u srce junacko.
Vrisnu Nenad, kako soko sivi,
Vristeci se po konju povija:
"J'o junace, iz gore zelene!
"Ziva tebe, brate, Bog ubio!
"Desnica ti usanula ruka,
"Iz koje si strele ispustio!
"I desno ti oko iskocilo,
"\S kojim si me, more, namotrio!
"Jos te tvoga brata zelja bila,
"Kano mene i brata mojega!
"Sto me tuzan ovud poteralo,
"Naopako a po moju glavu!"
Kad je Predrag reci saslusao,
Iza jele njega zapituje:
"Tko si junak, i cijeg si roda?"
Ranjen Nenad njemu odgovara:
"Sto me, more, ti za roda pitas?
"Od mene se ozeniti ne ces;
Ja sam junak mladjani Nenade,
"Imam staru samoranu majku,
"I jednoga brata rodjenoga,
"Predragoga mog brata rodjena,
"Pak se digo da njega potrazim,
"Da me ziva moja zelja mine,
"Naopako a po moju glavu!"
Kad je Predrag reci razabrao,
Od stra ljuta strele ispustio,
Pak pritrca ranjenu junaku,
Skida njega s konja na travicu:
"Ta ti li si, moj brate Nenade!
"Ja sam Predrag tvoj bratac rodjeni
"Mozes li mi rane preboleti?
"Da poderem tanane kosulje,
"Da te vidam i da te zavijam."
Ranjen Nenad njemu odgovara:
"Ta ti li si, moj brate rodjeni!
"Vala Bogu, kad sam te video,
"Te me ziva moja zelja minu;
"Ne mogu ti rane preboleti,
"Vec ti prosta moja krvca bila!"
To izusti, pa dusicu pusti.
Nad njim Predrag jade jadikuje:
"J'o Nenade, moje jarko sunce!
"Rano ti mi ti bese izislo,
Pa mi tako rano ti zasede!
"Moj bosiljce iz zelene basce!
"Rano ti mi bese procvatio,
"Pa mi tako rano ti uvenu!"
Pa potrze noze od pojasa,
Te udara sebe u srdasce,
Mrtav pade pokraj braca svoga.
|
|
|