|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Car Kostantin i djace samouce
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Car Kostantin i djace samouce
Slavu slavi care Kostantine
U proljece cestit danak Djurdjev,
Tri je care sovre postavio:
Jedna sovra od suvoga zlata,
Druga sovra od srebra cistoga,
Treca sovra drva simsirova.
Koja sovra od suvoga zlata,
Za njom sjedi dvanaest vladika
I cetiri stare patrijare;
Koja sovra od srebra cistoga,
Za njom sjedi trista kaludjera;
Koja sovra drva simsirova,
Za njom Sjedi trista djece djaka,
Medju njima djace samouce.
Al' poseta care Kostantine,
On se seta od sovre do sovre,
Kad doseta sovri suva zlata,
Djeno sjedi dvanaest vladika
I cetiri stare patrijare,
Smjerno im se care poklonio
I ovako njima besjedio:
"O za Boga! dvanaest vladika!
"I cetiri stare patrijare!
"Ne bi ste l' mi mogli duvovati:
"Ja sam tezak grije ucinio:
"Jesam bio svoje roditelje
"Kako bih se grija ostajao?"
Veli njemu dvanaest vladika
I cetiri stare patrijare,
Ne govore Bogu po zakonu,
Vec govore caru po hateru:
"Kruno nasa, care Kostantine!
"Lako cemo tebi duvovati:
"Ti nacini krune pozlacene
"\Sve od srebra i suvoga zlata
"A iskiti dragijem kamenjem,
"Te pokloni na dvan'est vladika
"I cetiri stare patrijare,
"Tako ces se grija ostajati."
Opet seta care Kostantine,
Dok doseta sovri srebra cista,
Djeno sjedi trista kaludjera,
Smjerno im se care poklonio
I ovako njima besjedio:
"Oci sveti, trista kaludjera!
"Ne bi l' mogli meni duvovati:
"Ja sam grije tezak ucinio:
"Jesam bio svoje roditelje,
"Kako bih se gruja ostajao?"
Veli njemu trista kaludjera,
Ne govore Bogu po zakonu,
Vec govore caru po hateru:
"Kruno nasa, care Kostantine!
"Lako cemo tebi duvovati;
"Ti nam pisi trista parusija
"Bas na ovo trista kaludjera,
"Jos pogradi b'jele manastire,
"Dje ce zivljet' mlogi kaludjeri,
"\Za te molit' Boga bez prestanka,
"Tako ces se grija ostajati."
Opet seta care Kostantine,
Dok doseta sovri najposljednjoj,
Najposljednjoj, drva simsirova,
Djeno sjedi trista djece djaka,
Medju njima djace samouce,
I njima se care poklonio,
I ovako bio besjedio;
"Djeco moja, tri stotine djaka!
"Ne bi ste l' mi mogli duvovati:
"Ja sam grije tezak ucinio:
"Jesam bio svoje roditelje,
"Kako bih se grija ostajao?"
Djeca muce, nista ne govore,
No besjedi samouce djace,
Ne govori caru po hateru,
Vec govori Bogu po zakonu:
"Kruno nasa, care Kostantine!
"Lako cemo tebi duvovati:
"Ti nacini lucevu celiju,
"Namazi je lojem i katranom,
"\Zatvori se, care, u celiju,
Zapali je sa cetiri strane,
"Neka gori s vecer' do svijeta,
"Ak' ostanes, care, u celiji,
"Onda si se grija ostajao."
Kad to cuo care Kostantine,
To je njemu vrlo mucno bilo,
Pa on gradi lucevu celiju,
Namaza je lojem i katranom,
U nju baca djace samouce,
Zatvori ga care u celiju,
Zapali je sa cetiri strane,
Ona gori s vecer' do svijeta.
Kad u jutru bijel dan osvanu,
Rano rani care Kostantine,
Da obidje djace i celiju;
Kad je care dolje dohodio,
Od celije nista do pepela,
Nasred njega samouce djace;
U ruku mu knjige saltijeri,
Te se moli Bogu po zakonu.
Kad to vidje care Kostantine,
On se bjese vrlo zacudio,
Kako osta djace samouce,
Brze gradi lucevu celiju,
Namaza je lojem i katranom,
Zatvori se care u celiju,
Zapali je sa cetiri strane,
Ona gori s vecer' do svijeta;
Kad u jutru danak osvanuo,
Poranilo samouce djace,
Da obidje cara i celiju;
Kad je djace tamo dohodilo,
Od celije nista do pepela,
Ono trazi cara po pepelu,
Desnu mu je nahodilo ruku,
Ruka mu se desna posvetila.
Sto se caru ruka posvetila,
Njom je mloga dobra ucinio:
Mloge gladne jeste naranio,
A zedne je care napojio,
Gole, bose jeste preodjeo,
Nadgledao nista i uboga;
Za to mu se posvetila ruka.
|
|
|