|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Zenidba kralja Vukasina
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Zenidba kralja Vukasina (II)
Knjigu pise Zura Vukasine,
U bijelu Skadru na Bojani,
Te je salje na Hercegovinu
Bijelome gradu Pirlitoru,[15]
Pirlitoru prema Durmitoru,
Vidosavi ljubi Momcilovoj;
Tajno pise, a tajno joj salje,
U knjizi joj ovako besjedi:
"Vidosava, Momcilova ljubo!
"Sta ces u tom ledu i snijegu?
"Kad pogledas s grada iznad sebe,
"Nista nemas lijepo vidjeti,
"Vec bijelo brdo Durmitora
"Okiceno ledom i snijegom
"Usred ljeta, kao usred zime;
"Kad pogledas strmo ispod grada,
"Mutna tece Tara valovita,
"Ona valja drvlje i kamenje,
"Na njoj nema broda ni cuprije,
"A oko lje borje i mramorje;
"Vec ti otruj vojvodu Momcila,
"Il' ga otruj, ili mi ga izdaj,
"Hodi k meni u primorje ravno
"Bijelome Skadru na Bojanu,
"Uzecu te za vjernu ljubovcu,
"Pa ces biti gospodja kraljica,
"Presti svilu na zlatno vreteno,
"\Svilu presti, na svili sjediti,
"A nositi Divu i kadivu
"I jos ono sve zezeno zlato;
"A kakav je Skadar na Bojani!
"Kad pogledas brdu iznad grada,
"\Sve porasle smokve i masline
"I jos oni grozni vinogradi;
"Kad pogledas strmo ispod grada,
"Al' uzrasla senica bjelica,
"A oko nje zelena livada,
"Kroz nju tece zelena Bojana,
"Po njoj pliva riba svakojaka,
"Kad godj hoces, da je taze jedes."
Dodje knjiga ljubi Momcilovoj,
Knjigu gleda ljuba Momcilova,
Onu gleda, drugu sitnu pise:
"Gospodine, kralju Vukasine!
"Nije lasno izdati Momcila,
"Ni izdati, nita otrovati:
"U Momcila sestra Jevrosima,
"Gotovi mu to gospodsko jelo,
"Prije njega jelo ogleduje;
"U Momcila devet mile brace
"I dvanaest prvo-bratuceda,
"Oni njemu rujno vino sluze,
"Prije njega svaku casu piju;
"Momcil' ima konja Jabucila,[16]
"Jabucila konja krilatoga;
"Kud godj hoce, preleceti moze;
"U Momcila sablja sa ocima,[17]
"Ne boji se nikoga do Boga.
"Vec me cu li, kralju Vukasine!
"Ti podigni mlogu silnu vojsku,
"Izvedi je na Jezera ravna,
"Pak zasjedni u gori zelenoj;
"U Momcila cudan nauk ima,
"\Svako jutro u svetu nedjelju
"Rano rani u lov na Jezera
"\S' sobom vodi devet mile brace
"I dvanaest prvo:bratuceda
"I cetr'est od grada levera;
"Kada bude u oci nedjelje,
"Ja cu spalit' krila Jabucilu,
"Britku cu mu sablju zatopiti,
"\Zatopiti onom slanom krvlju,
"Da se ne da izvadit' iz kora;
"Tako ces ti pogubit' Momcila."
Kada kralju taka knjiga dodje,
Te on vidje, sto mu knjiga kaze,
To je njemu vrlo milo bilo,
Pa on dize mlogu silnu vojsku,
Ode s vojskom na Hercegovinu,
Izvede je na Jezera ravna,
Pak zasjede u gori zelenoj.
Kad je bilo u oci nedjelje,
Momcil' ode u svoju loznicu,
Pa on leze u meke duseke,
Malo prodje, i ljuba mu dodje;
Ali ne ce u meke duseke,
Vec mu roni suze vise glave;
A nju pita vojvoda Momcilo:
"Vidosava, moja vjerna ljubo!
"Kaka ti je golema nevolja,
"Te mi ronis suze vise glave?"
Al' govori mlada Vidosava:
"Gospodaru, Momcilo vojvoda
"Meni nije nikake nevolje,
"Vec sam cula jedno cudno cudo,
"Cula jesam, al' nisam vidjela,
"Da ti imas konja Jabucila,
"Jabucila, konja krilatoga,
"Ja ne vidjeh tvome konju krila,
"Te ne mogu mlada vjerovati;
"Vec se bojim, hoces poginuti."
Mudar bjese vojvoda Momcilo,
Mudar bjese, al' se prevario,
Svojoj ljubi tako besjedio:
"Vidosava, vjerna moja ljubo!
"\Za to cu te lasno utjesiti,
"Ti ces lasno vidjet' cilu krila:
"Kada prvi zapjevaju p'jevci,
"Ti otidi u nove ahare,
"Tad' ce cile popustiti krila,[18]
"Tad' mu mozes krila sagledati."
Pak on leze sanak boraviti.
Momcil' spava, ljuba mu ne spava,
Vece slusa mlada u duseku,
Kad ce prvi p'jevci zapjevati;
A kad prvi p'jevci zapjevase,
Skoci mlada iz meka duseka,
Zapalila fenjer i svijecu,
Pa uzima loja i katrana,
Ode pravo u nove ahare;
Al' istina, sto Momcilo kaze,
Jabucilo krila popustio,
Popustio krila do kopita;
Tade ona krila namazala,
Namaza ih lojem i katranom,
Pa svijecom krila zapalila,
Te sapali krila Jabucilu,
Sto ne mogla vatrom sagoreti,
To pod kolan pritegnula tvrdo;
Onda mlada ode u riznicu,
Dovatila sablju Momcilovu,
Te je slanom zatopila krvlju,
Pak se vrnu u meke duseke.
15) Jedni pevaju /Piritor/ mjesto /Pirlitor,/ Kazu, da i sad stoje
zidine od toga grada.
16) Pripovijeda se, da je onamo negdje u nekakom jezeru bio
/krilat konj,/ pa izlazio nocu, te posao Momcilove kobile, koje su
pasle po livadi oko jezera; no kako bi koju kobilu opasao, on bi
je udario nogama u trbuh, te se izjalovi (da ne bi ozdrijebila
krilata konja). Kad to dozna Momcilo, a on uzme bubnjeve i
talambase, i ostale kojekake sprave, sto lupaju, pa otide danju, te
se sakrije kod jezera, a kobile natjera oko jezera. Kad nocu izidje
konj iz jezera i opase jednu kobilu, pa podje da sidje s nje, onda on
pocne lupati u bubnjeve i u ostale sprave, te se konj poplasi i ne
uzima kad izjaloviti kobile, nego utece u jezero, a kobila ostane
suzdrebna i ozdrijebi krilata konja, kojega jedni u ovoj pjesmi
nazivaju /vrancem, /jedni /doratom,/ jedni /djogatom,/ a ovdje se
pjeva /Jabucilo/ i, kratkosti radi, /cilas/ i /cile./
17) Ja ne znam, sta znaci sablja /sa ocima,/ a ni pjevac mi nije
znao kazati. Da nije na njoj gdje bila kakva sara, kao oci?
18) Po ovom se mora misliti, da se krila svagda nijesu mogla vidjeti.
|
|
|