|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Zidanje Skadra
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Zidanje Skadra (I)
Grad gradila tri brata rodjena,
Do tri brata tri Mrljavcevica:
Jedno bjese Vukasine kralje,
Drugo bjese Ugljesa vojvoda,
Trece bjese Mrljavcevic Gojko,
Grad gradili Skadar na Bojani,
Grad gradili tri godine dana,
Tri godine sa trista majstora,
Ne mogose temelj podignuti,
A kamo li sagraditi grada:
Sto majstori za dan ga sagrade,
To sve vila za noc obaljuje.
Kad nastala godina cetvrta,
Tada vice sa planine vila:
"Ne muci se, Vukasine kralje,
"Ne muci se i ne harci blaga;
"Ne mo's, kralje, temelj podignuti,
"A kamo li sagraditi grada,
"Dok ne nadjes dva slicna imena,
"Dok ne nadjes Stoju i Stojana,
"A oboje brata i sestricu,
"Da zazidjes kuli u temelja,
"Tako ce se temelj obdrzati,
"I tako ces sagraditi grada."
Kad to zacu Vukasine kralje,
On doziva slugu Desimira:
"Desimire, moje cedo drago!
"Do sad si mi bio vjerna sluga,
"A od sade moje cedo drago,
"Vataj, sine, konje u intove,
"I ponesi sest tovara blaga,
"Idi, sine, preko b'jela sv'jeta,
"Te ti trazi dva slicna imena,
"Trazi, sine, Stoju i Stojana,
"A oboje brata i sestricu;
"Ja li otmi, ja l' za blago kupi,
"Dovedi ih Skadru na Bojanu,
"Da zidjemo kuli u temelja,
"Ne bi l' nam se temelj obdrzao,
"I ne bi li sagradili grada."
Kad to zacu sluga Desimire,
On uvati konje u intove,
I ponese sest tovara blaga,
Ode sluga preko b'jela sv'jeta,
Ode trazit' dva slicna imena;
Trazi sluga Stoju i Stojana,
Trazi sluga tri godine dana,
Al' ne nadje dva slicna imena,
Al' ne nadje Stoje i Stojana,
Pa se vrnu Skadru na Bojanu,
Dade kralju konje i intove,
I dade mu sest tovara blaga:
"Eto, kralje, konji i intovi,
"I eto ti sest tovara blaga,
"Ja ne nadjoh dva slicna imena,
"Ja ne nadjoh Stoje i Stojana."
Kad to zacu Vukasine kralju,
On podviknu Rada neimara,
Rade viknu tri stotin' majstora,
Gradi kralje Skadar na Bojani,
Kralje gradi, vila obaljuje,
Ne da vila temelj podignuti,
A kamo li sagraditi grada;
Pa dozivlje iz planine vila:
"More, cu li? Vukasine kralju!
"Ne muci se i ne harci blaga,
"Ne mo's, kralje, temelj podignuti,
"A kamo li sagraditi grada;
"No eto ste tri brata rodjena,
"U svakoga ima vjerna ljuba,
"Cija sjutra na Bojanu dodje
"I donese majstorima rucak,
"\Zidjite je kuli u temelja,
"Tako ce se temelj obdrzati,
"Tako cete sagraditi grada."
Kad to zacu Vukasine kralju,
On doziva dva brata rodjena:
"Cujete li, moja braco draga!
"Eto vila sa planine vice,
"Nije vajde, sto harcimo blago,
"Ne da vila temelj podignuti,
"A kamo li sagraditi grada;
"Jos govori sa planine vila:
"Ev' mi jesmo tri brata rodjena,
"U svakoga ima vjerna ljuba,
"Cija sjutra na Bojanu dodje
"I donese majstorima rucak,
"Da j' u temelj kuli uzidamo,
"Tako ce se temelj obdrzati,
"Tako cemo sagraditi grada.
"No jel', braco, Bozja vjera tvrda,
"Da ni jedan ljubi ne dokaze,
"Vec na srecu da im ostavimo,
"Koja sjutra na Bojanu dodje?"
I tu Bozju vjeru zadadose,
Da ni jedan ljubi ne dokaze.
U tom ih je nocca zastanula,
Otidose u bijele dvore,
Vecerase gospodsku veceru,
Ode svaki s ljubom u loznicu.
Al' da vidis cuda velikoga!
Kralj Vukasin vjeru pogazio,
Te on prvi svojoj ljubi kaza:
"Da se cuvas, moja vjerna ljubo!
"Nemoj sjutra na Bojanu doci
"Ni donijet' rucak majstorima,
"Jer ces svoju izgubiti glavu,
"\Zidace te kuli u temelja."
I Ugljesa vjeru pogazio,
I on kaza svojoj vjernoj ljubi:
"Ne prevar' se, vjerna moja ljubo!
"Nemoj sjutra na Bojanu doci
"Ni donijet' majstorima rucak,
"Jera hoces mlada poginuti,
"\Zidace te kuli u temelja."
Mladi Gojko vjeru ne pogazi,
I on svojoj ljubi ne dokaza.
Kad u jutru jutro osvanulo,
Poranise tri Mrljavcvevica,
Otidose na grad na Bojanu.
Zeman dodje da se nosi rucak^[19] ,
A redak je gospodji kraljici,
Ona ode svojoj jetrvici,
Jetrvici, ljubi Ugljesinoj:
"Cu li mene, moja jetrvice!
"Nesto me je zaboljela glava,
"Tebe zdravlje! preboljet" ne mogu;
"No ponesi majstorima rucak."
Govorila ljuba Ugljesina:
"O jetrvo, gospodjo kraljice!
"Nesto mene zaboljela ruka,
"Tebe zdravlje! preboljet' ne mogu,
"Vec ti zbori mladjoj jetrvici."
Ona ode mladjoj jetrvici:
"Jetrvice, mlada Gojkovice!
"Nesto me je zaboljela glava,
"Tebe zdravlje! preboljet' ne mogu;
"No ponesi majstorima rucak."
Al" govori Gojkovica mlada:
"Cu li, nano, gospodjo kraljice!
"Ja sam rada tebe poslusati,
"No mi ludo cedo nekupato,
"A bijelo platno neisprato."
Veli njojzi gospodja kraljica:
"Idi", kaze, "moja jetrvice,
"Te odnesi majstorima rucak,
"Ja cu tvoje izaprati platno,
"A jetrva cedo okupati."
|
|
|