|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Zidanje Skadra
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Zidanje Skadra (II)
Nema sta ce Gojkovica mlada,
Vec ponese majstorima rucak.
Kad je bila na vodu Bojanu,
Ugleda je Mrljavcevic Gojko,
Junaku se srce razalilo,
Zao mu je ljube vijernice,
Zao mu je ceda u kol'jevci,
Dje ostade od mjeseca dana,
Pa od lica suze prosipase;
Ugleda ga tanana nevjesta,
Krotko hodi, dok do njega pridje,
Krotko hodi, tiho besjedjase:
"Sto je tebe, dobri gospodaru!
"Te ti ronis suze od obraza?"
Al' govori Mrljavcevic Gojko:
"\Zlo je, moja vijernice ljubo!
"Imao sam od zlata jabuku,
"Pa mi danas pade u Bojanu,
"Te je zalim, pregoret' ne mogu.'
Ne sjeca se tanana nevjesta,
No besjedi svome gospodaru:
"Moli Boga ti za tvoje zdravlje,
"A salices i bolju jabuku."
Tad' junaku grdje zao bilo,
Pa na stranu odvratio glavu,
Ne sce vise ni gledati ljubu;
A dodjose dva Mrljavcevica,
Dva djevera Gojkovice mlade,
Uzese je za bijele ruke,
Povedose u grad da ugrade,
Podviknuse Rada neimara,
Rade viknu do trista majstora;
Al' se smije tanana nevjesta,
Ona misli, da je sale radi.
Turise je u grad ugradjivat',
Oborise do trista majstora,
Oborise drvlje i kamenje,
Uzidase dori do koljena,
Jos se smije tanana nevjesta,
Jos se nada, da je sale radi.
Oborise do trista majstora,
Oborise drvlje i kamenje,
Uzidase dori do pojasa,
Tad' oteza drvlje i kamenje,
Onda vidje, sta je jadnu nadje,
Ljuto pisnu, kako ljuta guja,
Pa zamoli dva mila djevera:
"Ne dajte me, ako Boga znate!
"Uzidati mladu i zelenu."
To se moli, al' joj ne pomaze;
Jer djeveri u nju i ne glede.
Tad se prodje srama i zazora,
Pake moli svoga gospodara:
"Ne daj mene, dobri gospodaru!
"Da me mladu u grad uzidaju,
"No ti prati mojoj staroj majci,
"Moja majka ima dosta blaga,
"Nek ti kupi roba il' robinju,
"Te zidajte kuli u temelja."
To se moli, no joj ne pomaze.
A kad vidje tanana nevjesta,
Da joj vise moba ne pomaze,
Tad' se moli Radu neimaru:
"Bogom brate, Rade neimare!
"Ostavi mi prozor na dojkama,
"Isturi mi moje b'jele dojke,
"Kade dodje moj nejaki Jovo,
"Kade dodje, da podoji dojke."
To je Rade za bratstvo primko,
Ostavi joj prozor na dojkama,
Pa joj dojke u polje isturi,
Kade dodje nejaki Jovane,
Kade dodje, da podoji dojke.
Opet kuzna Rada dozivala:
"Bogom brate, Rade neimare!
"Ostavi mi prozor na ocima,
"Da ja gledam ka bijelu dvoru,
"Kad ce mene Jova donositi
"I ka dvoru opet odnositi."
I to Rade za bratstvo primio,
Ostavi joj prozor na ocima,
Te da gleda ka bijelu dvoru,
Kada ce joj Jova donositi
I ka dvoru opet odnositi.
I tako je u grad ugradise,
Pa donose cedo u kol'jevci,
Te ga doji za nedjelju dana,
Po nedjelji izgubila glasa;
Al' djetetu ondje ide rana,
Dojise ga za godinu dana.
Kako tade, tako i ostade,
Da i danas ondje ide rana
Zarad' cuda, i zarad' lijeka,
Koja zena ne ima mlijeka[20] .
19) Od stiha 121-178 jedni i ovaku pjevaju:
Al' da vidis dve gospodje mlade,
Dve gospodje, obe postarije:
Jedna uze ubeljeno platno,
Pa ga nosi opet da bijeli,
I odlazi tamo na belilo,
Tamo ode, vise ne dolazi;
Druga uze lijepe rumendze,
Pa odlazi na vodu studenu,
Na vodi je zubor otvorila,
Pa ka dvoru vise ne dolazi;
A ne moze Gojkovica mlada,
Jera ima cedo u kolevci
Vrlo mlado od meseca dana.
Prodje vreme gosposkoga rucka,
Najzad usta njina stara majka,
Te poziva mlade izmecarke,
Da odnese rucak na Bojanu;
Al' govori Gojkovica mlada:
"\Sedi", veli, "nasa stara majko,
"Te ti njijaj cedo u kolevci,
"Da ja nosim gospodskoga rucka;
"Od Boga je velika greota,
"A od ljudi zazor i sramota,
"Kod tri snae da ti nosis rucak."
Onda osta njina stara majka,
Te da njija cedo u kolevci,
A ustaje Gojkovica mlada
I poziva mlade izmecarke,
Te odnese gosposkoga rucka;
Kad je bila na vodu Bojanu,
Ugleda je Mrljavcevic Gojko,
On potrca, te susrete ljubu,
Pa je desnom rukom zagrlio,
Celiva je u bijelo lice,
Pa on roni suze od ociju,
Joste ljubi tako govorio:
"Ljuba moja, velika zalosti!
"Da l' ne vidis, gde si poginula?
"Na koga si narucila Jova?
"Ko ce tebe Jova okupati?
Ko li ce ga dojkom odojiti?"
Joste case Gojko govoriti,
Al' ne dade Vukasine kralju,
No je uze za desnicu ruku,
Pa podviknu Rada neimara -
20) /Kazu,/ da i sad iz onijeh prozora, gdje su sise bile
izmoljene, tece nekaka mokrina, koja se niza zid hvata, kao krec, i
zene, koje nemaju mlijeka, ili ih sise bole, nose ono, te piju u
vodi. - U narodu se nasemu i sad pripovijeda, da se nikakva velika
gradjevina ne moze naciniti, dok se u nju kakvo celjade ne uzida; za
to se takovijeh mjesta klone svi, kojima je moguce, jer kazu, da
se i sjen celjadetu moze uzidati, pa ono poslije umre.
|
|
|