|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Zenidba Dusanova
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Zenidba Dusanova (II)
Kad su bili ispod Vucitrna,
Gledala ih dva Voinovica,
Medju sobom mladi govorili:
"Sto l' se ujak na nas rasrdio,
"Te nas ne sce zvati u svatove?
"Netko nas je njemu opadnuo,
"\S njega ziva meso otpadalo!
"\Car otide u zemlju Latinsku,
"A junaka sa sobom ne ima
"Ni jednoga od roda svojega,
"Koji bi mu bio u nevolji,
"Ako bi mu bilo za nevolju;
"Latini su stare varalice,
"Ujaka ce naseg pogubiti,
"A nezvani ici ne smijemo."
Veli njima ostarjela majka:
"Djeco moja, dva Voinovica!
"Vi imate brata u planini :
"Kod ovaca, Milos-cobanina,
"Najmladji je, a najbolji junak,
"A za njega care i ne znade;
"Posljite mu list knjige bijele,
"Neka dodje gradu Vucitrnu,
"Ne pis'te mu, sto je i kako je,
"Vec pisite: ""Majka je na smrti,
""Pak te zove, da te blagosovi,
""Da na tebe kletva ne ostane;
""Nego brze hodi b'jelu dvoru,
""Ne bi l' zivu zastanuo majku.""
To su braca majku poslusala,
Brze pisu knjigu na koljenu,
Te je salju u Saru planinu,
Svome bratu Milos-cobaninu:
"Oj Milosu, nas rodjeni brate!
"Brze da si gradu Vucitrnu,
"\Stara nam je majka na umoru,
"Pak me zove, da te blagosovi,
"Da na tebe kletva ne ostane."
Kada Milos sitnu knjigu primi,
Knjigu gleda, a suze proljeva.
Pita njega trideset cobana:
"O Milosu, nasa poglavice!
"I do sad su knjige dolazile,
"Al' se nisu sa suzam' ucile;
"Otkud knjiga? ako Boga znades!"
Skoci Milos na noge lagane,
Pa govori svojim cobanima:
"Oj cobani, moja braco draga!
"Ova knjiga jest od dvora moga:
"\Stara mi je na umoru majka,
"Pak me zove, da me blagosovi,
"Da na mene kletva ne ostane;
"Vi cuvajte po planini ovce,
"Dok ja odem i natrag se vratim"
Ode Milos gradu Vucitrnu,
Kad je bio blizu b'jela dvora,
Dva su brata pred njeg' isetala,
A za njima ostarjela majka;
Veli njima Milos cobanine:
"\Za sto, braco, ako Boga znate!
"Bez nevolje jer gradit' nevolju?"
Vele njemu do dva mila brata:
"Hodi, brate, ima i nevolje."
U b'jela se lica izljubise,
Milos majku u bijelu ruku.
Stadose mu redom kazivati,
Kako care ode po djevojku
Na daleko u zemlju Latinsku,
A ne zove svojijeh sestrica:
"Vec, Milosu, nas rodjeni brate!
"Hoces, brate, nezvan za ujakom
"U svatove poci nazorice?
"Ako njemu bude do nevolje,
"Da se njemu u nevolji nadjes;
"Ako li mu ne bude nevolje,
"Mozes doci, da se ne kazujes."
To je Milos jedva docekao:
"Hocu, bogme, moja braco draga!
"Kad ujaku ne cu, da kome cu?"
Tad' ga braca opremat' stadose:
Ode Petar opremat' kulasa,
A Vukasin oprema Milosa:
Na njeg' mece tananu kosulju,
Do pojasa od cistoga zlata,
Od pojasa od bijele svile;
Po kosulji tri tanke djecerme,
Pak dolamu sa tridest putaca,
Po dolami toke sakovane,
Zlatne toke od cetiri oke;
A na noge kovce i caksire;
A svrh svega Bugar:kabanicu,
I na glavu Bugarsku subaru:
Nacini se crni Bugarine,
Ni braca ga poznati ne mogu;
Dadose mu koplje ubojito
I mac zelen staroga Voina;
Petrasin mu izvede kulasa
Medjedinom svega opsivena,
Da kulasa care ne poznade.
L'jepo su ga braca sjetovala:
"Kad, Milosu, dostignes svatove,
"Pitace te, tko si, i otkud si:
"Ti se kazi zemlje Karavlaske:
"\Sluzio sam bega Radul-bega,
"Ne sce mene sluzbu da isplati,
"Pak ja podjoh u svijet bijeli,
"Da djegodji bolje sluzbe trazim;
"Pak sam cuo za svate careve,
"I prist'o sam nezvan za svatovi
"Rad' komada ljeba bijeloga
"I rad' case crvenoga vina.""
"Cuvaj dobro dizgen od kulasa,
"Jer se kulas jeste naucio
"Putovati s konjma carevijem."
Tada Milos okrenu kulasa,
Pak za carem ode u svatove,
Na Zagorju sustize svatove.
|
|
|