|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Zenidba Dusanova
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Zenidba Dusanova (III)
Pitaju ga kiceni svatovi:
"Otkud ides, mladjano Bugarce?"
Milos im se iz daleka kaze,
K'o sto su ga braca naucila.
Lijepo ga svati docekase:
"Dobro dos'o, mladjano Bugarce!
"Nek je jedan vise u druzini."
Kad su bili putem putujuci:
Zlu nauku Milos naucio
Kod ovaca u Sari planini,
Pospavati svagda oko podne;
On zadrema na konju kulasu;
Kako dizgen oslabi kulasu,
Dize glavu, ode kroz svatove,
Obaljuje konje i junake,
Dokle dodje konji ma carevijem,
Kako dodje, s njima u red stade
Lale scahu biti Bugarina,
Al' ne dade Srpski car Stjepane:
"Ne udrite mladjano Bugarce,
"Bugarce se spavat' naucilo
"Po planini ovce cuvajuci;
"Ne udrite, vec ga probudite."
Bude njega lale i vojvode:
"Ustan' more, mladjano Bugarce!
"Bog ti staru ne ubio majku,
"Koja te je takoga rodila
"I u svate caru opremila!"
Kad se prenu Milos Voinovic,
Te sagleda caru oci carne,
Kulas ide s konjma carevijem,
On pokupi dizgene kulasu,
Pa iscera njega iz svatova,
Udara ga ostrom bakraclijom,
Po tri koplja u prijeko skace,
Po cetiri nebu u visine,
U napredak ni broja se ne zna;
Iz usta mu zivi oganj sipa,
A iz nosa modar plamen suce.
Stade svata dvanaest hiljada,
Te gledaju konja u Bugara;
Konja glede, a sami se cude:
"Boze mili! cuda velikoga!
"Dobra konja, a losa junaka!
"Jos takoga ni vidjeli nismo,
"Jedan bjese u zeta careva
"I sada je, u Voinovica."
Gledale ga jos tri sicardzije:
Jedno jeste Djakovica Vuce,
A drugo je Nestopoljce Janko,
A trece je momce Prijepoljce;
Gledali ga, pak su govorili:
"Dobra konja mladog Bugarina!
"Bas ga ovdje u svatov'ma nema;
"Ta nema ga ni u cara naseg;
"Hajde malo da izostanemo,
"Ne bi li ga kako izmamili."
Kad su bili do Klisure blizu,
Izostase do tri sicardzije,
Pa govore Milos-cobaninu:
"Cujes more, mladjano Bugarce!
"Hoces dati konja na razmjenu?
"Dacemo ti konja jos boljega,
"I jos prida stotinu dukata,
"I suvise ralo i volove,
"Pak ti ori, te se ljebom rani."
Veli njima Milos Voinovic:
"Prodj'te me se, do tri sicardzije!
"Boljeg konja od ovog ne trazim,
"Ni ovoga umirit' ne mogu;
"Sto ce mene stotina dukata?
"Na kantar ih mjeriti ne znadem,
"A brojem ih brojiti ne umjem;
"Sto ce mene ralo i volovi?
"Mene nije ni otac orao,
"Pak je mene ljebom odranio."
Tad' govore do tri sicardzije:
"Cujes more, mladjano Bugarce,
"Ako ne das konja na razmjenu,
"Mi cemo ga na silu oteti."
Al' govori Milos Voinovic:
"\Sila otme zemlju i gradove,
"Kamo l' mene konja otet' ne ce!
"Volim dati konja na razmjenu,
"Jer ne mogu pjeske putovati."
Pa ustavi svojega kulasa,
Pruzi ruku ispod medjedine,
Oni misle, bakracliju skida,
Al' on skida zlatna sestoperca,
Te udara Djakovicu Vuka,
Koliko ga lako udario,
Tri puta se Vuce premetnuo;
Veli njemu Milos Voinovic:
"Toliki ti rodili grozdovi
"U pitomoj tvojoj Djakovici!"
Pobjeze mu Nestopoljce Janko,
Stize njega Milos na kulasu,
Udari ga medju pleci zive,
Cetiri se puta premetnuo:
"Drz' se dobro, Nestopoljce Janko!
"Tolike ti jabuke rodile
"U pitomu Nestopolju tvome!"
Bjezi jadno momce Prijepoljce,
Dostize ga Milos na kulasu,
Te i njega kucnu sestopercem,
Sedam se je puta premetnulo:
"Drz' se dobro, momce Prijepoljce!
"Pa kad dodjes Prijepolju tvome,
"Povali se medju djevojkama,
"Dje s' oteo konja od Bugara."
Pa okrenu konja za svatovi.
Kad dodjose bijelu Ledjanu,
Razapese po polju satore.
Zob izidje konjma carevijem,
Nema nista konju Milosevu.
|
|
|