|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Zenidba Dusanova
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Zenidba Dusanova (IV)
Kad to vidje Milos Voinovic,
Uze torbu na lijevu ruku
Od zobnice jedne te do druge,
Dok je svoju punu napunio.
Pa on ode trazit' mehandziju:
"Mehandzija! daj da pijem vina."
Mehandzija njemu odgovara;
"Id' odatle, crni Bugarine!
"Da s' donio Bugarsku kopanju,
"Ako bih ti i usuo vina;
"\Za te nisu case pozlacene."
Pogleda ga Milos poprijeko,
Udari ga rukom uz obraze,
Koliko ga lako udario,
Tri mu zuba u grlo sasuo;
Moli mu se mladi mehandzija:
"Ne udri me vise, Bugarine!
"Bice tebe vina izobila,
"Ako caru ne ce ni dostati."
Milos vise ne sce ni iskati,
Vec sam uze, pak se napi vina.
Dok se Milos malo ponacini,
U tom svanu i ogranu sunce.
Al' povika sa grada Latince:
"Oj cujes li, Srpski car-Stjepane!
"Eto dolje pod gradom Ledjanom
"Izis'o je kraljev zatocnice,
"\Zove tebe na mejdan junacki,
"Valja ici mejdan dijeliti,
"Ili ne ces odavde izici,
"Ni izvesti svata ni jednoga,
"A kamo li Roksandu djevojku!"
Kad to zacu Srpski car Stjepane,
On telala pusti u svatove,
Telal vice i tamo i amo:
"Nije l' majka rodila junaka
"I u svate caru opremila,
"Da za cara na mejdan izidje?
"Cestita bi njega ucinio."
Al' se nitko naci ne mogase;
Car s' udari rukom po koljenu:
"Jao mene do Boga miloga!
"\Sad da su mi dva sestrica moja,
"Dva sestrica, dva Voinovica,
"\Sad bi oni na mejdan izisli."
Istom care u besjedi bjese,
Milos ide, a kulasa vodi
Do pred sator Srpskog car:Stjepana:
"Jel' slobodno, care gospodine,
"Da je idem na mejdan u polje?"
Veli njemu Srpski car Stjepane:
"Jest slobodno, mladjano Bugarce!
"Jest slobodno, al' nije prilike;
"Ako zgubis mlada zatocnika,
"Cestita cu tebe uciniti."
Uzja Milos pomamna kulasa,
Pa okrenu od b'jela satora
Zametnuvsi koplje naopako.
Govori mu Srpski car Stjepane:
"Ne nos', sinko, koplje naopako,
"Vec okreni koplje u napredak;
"Jer ce ti se smijati Latini."
Veli njemu Milos Voinovic:
"Cuvaj, care, ti gospodstva tvoga;
"Ako mene do nevolje bude,
"Ja cu lasno koplje okrenuti;
"Ako li mi ne bude nevolje,
"Doneti ga mogu i ovako."
Pa otide niz polje Ledjansko;
Gledale ga Latinske djevojke,
Gledale ga, pak su govorile:
"Boze mili! cuda velikoga!
"Kakva je to careva zamjena?!
"Ta na njemu ni haljina nema.
"Veseli se, kraljev zatocnice!
"Nemas na sto sablje izvaditi,
"Nit' je imas o sto krvaviti."
U to doba dodje do satora,
Dje zatocnik sjedi pod satorom,
Za koplje je svezao dorata.
Veli njemu Milos Voinovic:
"Ustan' more, bijelo Latince!
"Da junacki mejdan dijelimo"
Al' govori bijelo Latince:
"Id' odatle, crni Bugarine!
"Nemam o sto sablje poganiti,
"Kad na tebe ni haljina nema."
Razljuti se Milos Voinovic:
"Ustan' more, bijelo Latince!
"Na tebe su pobolje haljine,
"\S tebe cu ih na sebe obuci."
Tad' Latince na noge poskoci,
Pak posjede pomamna dorata,
Odmah ode poljem razigravat',
Milos njemu stade na biljezi.
Baci koplje bijelo Latince
Na Milosa u prsi junacke;
Milos drzi zlatna sestoperca,
Na njega je koplje docekao,
Prebio ga na tri polovine.
Veli njemu bijelo Latince;
"Cekaj malo, crni Bugarine!
"Lose su mi koplje podmetnuli,
"Dok otidem, da koplje prom'jenim."
Pak pobjeze preko polja ravna.
|
|
|