|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Zenidba Dusanova
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Zenidba Dusanova (VI)
"Roksandu cu po braci poznati."
Veli njemu Srpski car Stjepane:
"Idi, idi, moje drago d'jete!
"Ako Bog da, te poznas Roksandu
"Dacu tebe zemlju Skenderiju
"U drzavu za zivota tvoga."
Ode Milos niz polje siroko,
Kada dodje, dje stoje djevojke,
Zbaci s glave Bugarsku subaru,
Skide s ledja Bugar-kabanicu
(Zasija se skerlet i kadifa,
Zasjase se toke na prsima
I zlacene kovce na nogama:
Sinu Milos u polju zelenu,
Kao jarko iza gore sunce),
Pak je prostre po zelenoj travi,
Prosu po njoj burme i prstenje,
Sitan biser i drago kamenje;
Tad' izvadi maca zelenoga,
Pa govori trima djevojkama:
"Koja je tu Roksanda djevojka?
"Nek savije skute i rukave,
Neka kupi burme i prstenje,
"\Sitan biser i drago kamenje;
"Ako li se koja druga masi,
"Vjera moja tako mi pomogla!
"Osjec' cu joj ruke do lakata."
Kad to cuse tri l'jepe djevojke,
Obje krajnje srednju pogledase,
A Roksanda u zelenu travu;
Savi skute i svil'ne rukave,
Pak pokupi burme i prstenje,
Sitan biser i drago kamenje;
A djevojke dvije pobjegose,
Ali Milos utec' im ne dade,
Vece obje uvati za ruke,
Sve tri vodi pred cara Stjepana,
Caru dade Roksandu djevojku,
I dade mu jednu uz Roksandu.
A trecu je sebe ustavio.
Car Milosa medju oci ljubi,
Al' jos ne zna, tko je i otkud je.
Povikase kiceni causi:
"\Spremajte se, kiceni svatovi!
"Vrijeme je dvoru putovati."
Spremise se kita i svatovi,
Povedose Roksandu djevojku.
Kad su bili malo iza grada,
Al' govori Milos Voinovic:
"Gospodine, Srpski car-Stjepane!
"Ovdje ima u Ledjanu gradu,
"Ima jedan Balacko vojvoda,
"Ja ga znadem, i on me poznaje;
"Kralj ga rani sedam godin' dana,
"Da rascera kicene svatove
"I da otme Roksandu djevojku;
"\Sad ce njega za nama poslati.
"Na Balacku jesu do tri glave:
"Iz jedne mu modar plamen bije,
"A iz druge ladan vjetar duva;
"Kad dva vjetra iz glava izidju,
"Balacka je lasno pogubiti;
"Vec vi id'te, vodite djevojku,
"Ja cu ovdje cekati Balacka,
"Ne bi li ga kako ustavio."
Otidose kiceni svatovi,
Odvedose lijepu djevojku,
Osta Milos u gori zelenoj
I sa njime tri stotine druga.
Kad odose svati iz Ledjana,
Kralj doziva Balacka vojvodu;
"O Balacko, moja vjerna slugo!
"Mozes li se u se pouzdati,
"Da rasceras careve svatove
"I da otmes Roksandu djevojku?"
Pita njega Balacko vojvoda:
"Gospodine, od Ledjana kralju!
"Kakav bjese junak u svatov'ma,
"Sto najvece otvori junastvo?"
Veli njemu Ledjanska kraljica:
"\Slugo nasa, Balacko vojvoda!
"Tu ne ima ni jednog junaka,
"Osim jednog crna Bugarina,
"I to mlado jos golobradasto."
Al" govori Balacko vojvoda:
"Nije ono crni Bugarine,
"Vec je ono Milos Voinovic,
"Ni car Stjepan njega ne poznaje,
"Al' ja njega odavna poznajem."
Veli njemu Ledjanska kraljica.
"Idi slugo, Balacko vojvoda!
"Te mi otmi curu od Srbalja,
"A ja cu je tebe pokloniti."
Tad' Balacko spremi bedeviju,
Pa otrca drumom za svatovi
Sa sest stotin' Latinskih katana.
Kad su bili u gori zelenoj,
Kulas stoji na drumu siroku,
A za njime Milos Voinovic;
Viknu njega Balacko vojvoda:
"O Milosu! zar se mene nadas?"
Pa on pusti jedan plamen modar,
Opali mu crnu medjedinu;
A kad vidje, da mu ne naudi,
Onda pusti vjetra studenoga.
Tri puta se kulas premetnuo,
Al' Milosu nista ne dosadi;
Viknu Milos iz grla bijela:
"Eto tebe, od sta se ne nadas."
Pa on pusti zlatna sestoperca,
Koliko ga lako udario,
Iz bojna ga sedla izbacio,
Pak poteze koplje ubojito,
Pribode ga u zelenu travu,
Pak mu sve tri odsijece glave,
Kulasu ih baci u zobnicu.
Tad' ucini juris u katane
Sa svojijeh tri stotine druga:
Odsjekose tri stotine glava,
Pa odose drumom za svatovi.
Kad stigose cara i svatove,
Pred njeg' baci Balackovu glavu,
Car mu dade hiljadu dukata.
Pa odose bijelu Prizrenu:
Kad su bili kroz polje Kosovo,
Milos hoce gradu Vucitrnu,
Pa govori Srpskom car-Stjepanu:
"\Zbogom ostaj, moj mili ujace!
"Moj ujace, Srpski car-Stjepane!"
Tada se je care osjetio,
Da je ono Milos Voinovic,
Pa govori svojemu necaku:
"Ta ti li si, dijete Milosu!
"Ta ti li si, moj mili necace!
"Blago majci, koja te rodila,
"I ujaku, koji te imade!
"\Za sto mi se od prije ne kazes?
"Nego sam te putem namucio
"I konakom, i gladi i zedju."
Tesko svuda svome bez svojega!
|
|
|