|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Ban Milutin i Duka Hercegovac
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Ban Milutin i Duka Hercegovac (I)
Cesto knjige zemlju prehodjahu,
Ni ko znade, kuda, ni otkud su.
Knjige idu od Prizrena grada,
Od Srpskoga silna car:Stevana,
Na Pozegu banu Milutinu,
'Vako care banu govorase:
"\Slugo moja, bane Milutine!
"Opremi se u bijelu dvoru,
"Povedi mi trideset delija
"Od tvojega ravna Dragaceva,
"Hajde snjima ka Prizrenu gradu,
"Jer hocemo, bane, vojevati
"Na daleko u zemlju Bugarsku
"Na Mijajla kralja Bugarskoga;
"Tamo cemo, bane, zacamati,
"No se spremi za tri godinice."
Dodje knjiga u Pozegu ravnu
Na koljeno banu Milutinu.
Kada bane knjigu proucio,
Ud'rise mu suze od ociju,
A gleda ga ljuba Ikonija,
Pa mu tiho mlada govorila:
"Gospodaru, bane Milutine!
"Otkud knjiga, od koga li grada?
"Sto l' je ucis, a suze proljevas?"
Veli njojzi bane Milutine:
"Cu l' me duso, ljubo Ikonija!
"Ova j' knjiga od Prizrena grada,
"Od nasega silna car:Stevana;
"\Car me zove na njegovu vojsku
"Na daleko u zemlju Bugarsku
"Na Mijajla kralja Bugarskoga,
"Kaze, ljubo, za tri godinice,
"Da ce biti boja s Bugarima.
"No cu li me, ljubo Ikonija!
"Gledaj mene prebijele dvore,
"Nemoj moje dvore opustiti;
"Pazi mene dva nejaka sina,
"Udomi mi sestricu Jelicu
"U lijepu varos Djakovicu;
"Kopaj mene devet vinograda
"U Banjici i u Atenici,
"U Loznici i u Pakovracu;
"A cuvaj mi devet vodenica
"Niz Bjelicu i niz Moravicu;
"Gledaj nasu slavnu zaduzbinu
"Pod Banicom crkvu Jezevicu;
"Cekaj mene za tri godinice,
"Dok se vratim iz zemlje Bugarske."
A kad bane ljubi narucio,
Opremi se na carevu vojsku,
On povede trideset delija,
Ode pravo uz vodu Moravu,
Dokle s' primi lomna Vlaha Starog,
A odatle u Sjenicu ravnu,
Od Sjenice u polje Kosovo,
Od Kosova uz Saru planinu,
Dokle dodje u Prizrena grada.
Ali care vojsku podigao
I posao niz vodu Bistricu,
Sustize ga bane Milutine
Na onome Golesu planini;
Tu se bane s carem sastanuo
I za lako zdravlje upitao
I sretna mu puta cestitao.
A veli mu silan car-Stevane:
"\Slugo moja, Milutine bane!
"Ako mene Bog i sreca dade,
"Te dobijem kralja Bugarina,
"Hocu tebe, slugo, pokloniti
"U drzavu zemlju Bosnu slavnu,
"Da banujes i da gospodujes,
"Milutine, za zivota tvoga."
Pa s' otale vojska okrenula,
Niz Srbiju ka zemlji Bugarskoj.
Kad dodjose u zemlju Bugarsku,
Doceka ih kralju Mijailo
Ukraj Laba ukraj vode ladne.
Tu se kralje s carem udario,
Bili su se tri bijela dana.
Kad cetvrto jutro osvanulo,
Losa kralju sreca preskocila,
Te se kralje s carem susretnuo,
No ga dobro Stevo docekao,
Na dobru ga konju pocerao,
Sustize ga u po polja ravna,
Sabljom manu, ods'jece mu glavu,
Porobi mu silovitu vojsku,
A on sjede u zemlju Bugarsku,
I umiri zemlju Bugariju.
No za dugo care zacamao,
Kazu, brate, za tri godinice,
Zacamao u zemlji Bugarskoj,
I sa snjime bane Milutine.
No da vidis mlade banovice!
Tu ne prodje ni godina dana,
Ona bana s vojske ne cekase:
Batali mu prebijele dvore,
Opusti mu devet vinograda.
Rasprodade devet vodenica,
Porusi mu crkvu Jezevicu,
Ne udade sestricu Jelicu,
Ne pazi mu dva nejaka sina;
Nego pise list knjige bijele,
Te je silje u Hercegovinu,
Na koljeno Duki Hercegovcu:
"Cu li mene, Duka Hercegovce!
"Ti pokupi kicene svatove,
"Snjima hajde u Pozegu ravnu
"A mojemu dvoru bijelome,
"Te me uzmi za vijernu ljubu,
"Jer sam mlada danas ostanula,
"Ta banica mlada, udovica,
"A bane je mene poginuo
"Vojujuci u zemlji Bugarskoj;
"No se nemoj, Duka, zatrajati,
"Jer me prose mlogi prosioci."
Na brzo mu knjigu opravila.
A kad Duki sitna knjiga dodje,
Te on vidje, sto mu knjiga kaze.
|
|
|