|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Ban Milutin i Duka Hercegovac
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Ban Milutin i Duka Hercegovac (II)
On ne kupi kicenijeh svata,
Vec se spremi na bijeloj kuli,
Ud'ri na se dibu i kadivu,
Pa se skide niz bijelu kulu,
Ode pravo u donje podrume,
Te opremi debela kulasa,
Pa se njemu na ramena baci,
Ode pravo preko Bosne slavne
Dokle stize Drini valovitoj,
Zdravo Drinu vodu prebrodio,
A masi se lomna Vlaha Starog
Dokle dodje do Uzica grada,
Pa se spusti u Pozegu ravnu
Ka banovu dvoru bijelome,
Pred dvorom mu odsjede kulasa,
A srete ga gospodja banica,
Ruke sire, u lica se ljube,
Uzese se za bijele ruke,
Otidose na tanke cardake,
Ugosti ga gospodja banica
Sa secerli kavom i rakijom,
Pa doziva svoje vjerne sluge,
Ovako im mlada govorila:
"Cujete l' me, moje vjerne sluge!
"Pazite mi moga gospodara,
"Gospodara, Duku Hercegovca,
"Bolje nego starog Milutina."
Tako stade za petnaest dana,
Dok se spremi mlada banovica,
Pa pokupi sve banovo blago,
Odnese mu svijetlo oruzje,
Odvede mu dva konja viteza,
Zarobi mu dva nejaka sina
I sa snjima sestricu Jelicu,
Ode s Dukom u Hercegovinu.
Tako bilo, za dugo ne bilo,
Glas otide od usta do usta,
Dokle zacu bane Milutine,
A on skoci na noge lagane,
Ode pravo caru cestitome,
Na jutru mu nazva dobro jutro,
A bolje mu care privatio:
"Dobro dodje bane Milutine!
"Sto si, bane, tako uranio?
"A sto li si, sine, neveseo?"
Poklanja se bane do zemljice,
Ljubi caru ruku i koljeno,
Pa mu ode smjerno govoriti:
"Gospodaru, silan car:Stevane!
"Evo ima cetiri godine,
"Kako s tobom, care, vojujemo
"Po Bugarskoj po zemlji prokletoj,
"A moje sam dvore ostavio
"I banicu ljubu Ikoniju,
"Pa sad cujem, da se preudala,
"I b'jele mi dvore poharala
"\Sa nekakim Dukom Hercegovcem,
"Dva mi mlada zarobili sina
"I Jelicu moju milu seju,
"\Sve odveo u Hercegovinu,
"Moje b'jele dvore batalio;
"Ostalo mi devet vinograda
"Nerezani i neokopani,
"Ne melje mi devet vodenica,
"No ih kuja svijeh rasprodala,
"Porusila moju zaduzbinu,
"Ta lijepu crkvu Jezevicu;
"No ti s' molim, mili gospodaru!
"Pusti mene do bijela dvora,
"Da obidjem prebijele dvore,
"Da povratim moje mlogo blago
"A i moja dva nejaka sina
"I sestricu Jelicu djevojku;
"Da s' osvetim Duki zulumcaru,
"Da mu vratim zalost za sramotu."
Kad je care bana saslusao,
Onda njemu 'vako govorio:
"Priustav' se, bane Milutine,
"Da ti dadem sicana vermana,
"Sto sam tebe, bane, poklonio
"\Zemlju Bosnu u tvoju drzavu."
Kad je bane cara saslusao,
Prikloni se do zelene trave,
Poljubi ga u skut i u ruku,
Pa priceka tri bijela dana.
Kad cetvrto jutro osvanulo,
Car mu dade sicana vermana,
Pa s' otale bane podigao,
Ode pravo kroz zemlju Bugarsku,
Dokle dodje do Krusevca grada,
A otale uz vodu Moravu,
Dokle bane dodje pod Jelicu,
Pod Jelicu u selo Banjicu,
Te ogleda svoje vinograde;
Pa se vati ravna Dragaceva,
Stize bane pitomoj Pozezi
A svojemu dvoru bijelome;
Al mu b'jeli dvori potavnili,
Polupani srcali pendzeri,
Obaljeni visoki cardaci,
Oburvati duboki podrumi,
Porusena mermerli avlija,
Obaljena demirli kapija;
U dvoru mu nigdje nikog nema,
Osim bolan sluga Milovane;
Pita njega bane Milutine:
,O Boga ti, moja vjerna slugo!
"Ko pohara moje b'jele dvore?
"Ko l' odvede dva nejaka sina
"I Jelicu moju milu seju?
"Ko l' pokupi iz riznice blago?
,Ko l' odvede konje iz arova?
"Ko l' odnese svijetlo oruzje
"I odvede ljubu Ikoniju?"
Veli njemu sluga Milovane:
"Gospodaru, Milutine bane!
"\Sve ti, bane, ljuba poharala
"\Sa kurvicem Dukom Hercegovcem;
"\Sve odnese u Hercegovinu,
"Da se slavi Duka zulumcaru
"Na sramotu tebe i tvojima."
A kad bane slugu saslusao,
On se masi rukom u dzepove,
Dade njemu dvanaest dukata:
"Naj to tebe, slugo Milovane,
"Te se rani i oda zla brani,
"Dok se vratim iz Hercegovine."
Pa okrenu pomamna djogina,
Ode pravo preko Vlaha Starog
Doke stize u Hercegovinu
B'jeloj kuli Duke Hercegovca;
Ali Duke doma ne bijase,
No otis'o ka Trojici crkvi
I odveo ljubu Ikoniju;
U dvoru mu nikog ne bijase,
Do banova dva nejaka sina.
|
|
|