|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Zenidba kneza Lazara
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Zenidba kneza Lazara
Vino pije silan car Stjepane
U Prizrenu gradu bijelome,
Vino sluzi vjeran sluga Lazo,
Pa sve caru casu presluzuje,
A na cara krivo pogleduje^[22]
Care pita vjerna slugu Laza:
"Oj Boga ti, vjeran slugo Lazo!
"Sto te pitam, pravo da mi kazes:
"Sto ti mene casu presluzujes?
"Sto l' na mene krivo pogledujes?
"Ali ti je konjic olosao?
"Ali ti je ruho ostarilo?
"Al" t' je malo golijemna blaga?
"Sta t' je malo u dvoru mojemu?"
Njemu veli vjeran sluga Lazo:
"Voljan budi, care, na besjedi!
"Kad me pitas, pravo da ti kazem:
"Nije mene konjic olosao,
"Niti mi je ruho ostarilo,
"Nit' je malo golijemna blaga;
"\Svega dosta u dvoru tvojemu;
"Voljan budi, care, na besjedi!
"Kad me pitas, pravo da ti kazem.
"Koje sluge poslije dodjose,
"\Sve se tebe sluge udvorise,
"\Sve si sluge, care, izenio,
"A ja ti se udvorit' ne mogoh,
"Mene, care, ne kce ozeniti
"\Za mladosti i ljepote moje."
Besjedi mu silan car Stjepane:
"Oj Boga mi, vjeran slugo Lazo!
"Ja ne mogu tebe ozeniti
"\Svinjaricom ni govedaricom,
"\Za te trazim gospodju djevojku,
"I za mene dobra prijatelja,
"Koji ce mi sjesti uz koljeno,
"\Sa kojim cu ladno piti vino.
"Po cu li me, vjeran slugo Lazo!
"Ja sam za te nasao djevojku,
"I za mene dobra prijatelja,
"U onoga stara Jug-Bogdana,
"Milu seju devet Jugovica,
"Bas Milicu milu mljezinicu:
"No se Jugu pomenut' ne smije,
"Nije lasno njemu pomenuti,
"Jer je Bogdan roda gospodskoga,
"Ne ce dati za slugu djevojku;
"No cu li me, vjeran slugo Lazo!
"Danas petak, a sjutra subota,
"Preko sjutra svijetla nedjelja,
"Poci cemo u lov u planinu,
"Pozvacemo stara Jug-Bogdana,
"Snjim ce poci devet Jugovica,
"Ti ne idi u planinu, Lazo,
"No ostani kod bijela dvora,
"Te gotovi gospodsku veceru;
"Kad dodjemo iz lova planine,^[23]
"Ja cu svracat' Juga na veceru,
"A ti svracaj devet Jugovica.
"Kad sjedemo za stolove zlatne,
"Ti navali secer i rakiju,
"Pa donesi crveniku vino.
"Kad se ladna napijemo vina,
"O svacem ce Juze besjediti,
"Kako koji dobar junak jeste,
"Iznijece knjige staroslavne,
"Da kazuje posljednje vrijeme;
"Ti kad cujes, vjerna slugo Lazo,
"A ti trci na tananu kulu,
"Te donesi onu casu zlatnu,
"Stono sam je skoro kupovao
"U bijelu Varadinu gradu
"Od djevojke mlade kujundzinke,
"\Za nju dao tovar i po blaga;
"Nasluzi je crvenijem vinom,
"Pokloni je staru Jug-Bogdanu,
"Tade ce se Bogdan zamisliti,
"Cim ce tebe, Lazo, darivati,
"Te cu njemu onda pomenuti
"\Za Milicu cercu mljezinicu."
Prodje petak i prodje subota;
Rano dodje svijetla nedjelja,
Care podje u lov u planinu,
I pozvase stara Jug-Bogdana,
S Jugom podje devet Jugovica,
Otidose u lov u planinu.
Lov lovise po gori zelenoj,
Ni dobise, ni sta izgubise,
No se svome povratise dvoru,
Preda njih je isetao Lazo;
Care svraca Juga na veceru,
Lazo svraca devet Jugovica.
Kad sjedose za stolove zlatne:
Uvrh sovre silan car Stjepane,
A do njega stari Jug Bogdane,
A do Juga devet Jugovica,
Njima sluzi vjeran sluga Lazo;
On navali secer i rakiju,
Pa donese crveniku vino.
Kad se ladna napojise vina,
O svacemu stase besjediti,
Kako koji dobar junak jeste;
Jug izvadi knjige staroslavne,
Te kazuje posljednje vrijeme:
"Vidite li, moja braco krasna!
"Vidite li, kako knjiga kaze:
"Nastanuce posljednje vrijeme,
"Nestanuce ovce i psenice
"I u polju cele i cvijeta;
"Kum ce kuma po sudu cerati,
"A brat brata zvati po megdanu."
Kad to zacu vjeran sluga Lazo,
On otrca na tananu kulu,
Te donese onu casu zlatnu,
Nasluzi je crvenijem vinom,
Pokloni je staru Jug-Bogdanu,
Bogdan primi zlatnu kupu vina,
Kupu primi a piti je ne ce,
Misli Bogdan, sta je i kako je,
Cime li ce darivati Laza.
Jugu veli devet Jugovica:
"O nas babo, stari Jug-Bogdane!
"Sto ne pijes zlatnu kupu vina,
"Stono ti je poklonio Lazo?"
Veli njima stari Jug Bogdane:
"Djeco moja, devet Jugovica!
"Ja cu lasno piti kupu vina,
"Nego mislim, moja djeco draga,
"Cime cu ja darivati Laza."
Jugu veli devet Jugovica:
"Lasno ces ga darivati, babo:
"U nas dosta konja i sokola,
"U nas dosta pera i kalpaka."
Tad' govori silan car Stjepane:
"Ima Lazo konja i sokola,
Lazo ima pera i kalpaka;
"Lazo toga ne ce ni jednoga,
"Lazo hoce Milicu djevojku,
"Bas Milicu milu mljezinicu,
"Milu seju devet Jugovica."
Kad zacuse devet Jugovica,
Poskocise na noge lagane,
Potegose mace kovrdine,
Da pogube cara u stolici.
Moli im se stari Jug Bogdane:
"Nete, sinci, ako Boga znate!
"Ako danas cara pogubite,
"Na vama ce ostanuti kletva;
"Dok izvadim knjige staroslavne,
"Da ja gledam, sinci, u knjigama,
,Jel' Milica Lazu sudjenica."
Knjige uci stari Jug Bogdane,
Knjige uci, grozne suze roni:
"Nete,^[24] sinci, ako Boga znate!
"Milica je Lazu sudjenica,
"Na njemu ce ostanuti carstvo,
"\Sa njome ce carovati Lazo
"U Krusevcu kod vode Morave."
Kad to zacu silan car Stjepane,
On se masi rukom u dzepove,
Te izvadi hiljadu dukata,
I izvadi od zlata jabuku,
U jabuci tri kamena draga,
Obiljezje Milici djevojci.
22) U govoru bi bilo prilicnije (od. /pogledati/) kazati pogleda,
nego /pogleduje/ (od pogledati).
23) U govoru bi se kazalo: /iz planine iz lova./
24) /Nete/ mjesto /nemojte/.
|
|
|