|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Smrt Dusanova
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Smrt Dusanova
(komadi od pjesme)
Pobolje se Srpski car Stjepane
U Prizrenu mjestu pitomome,
Pobolje se, umrijeti hoce.
Kad to vidje carica Roksanda,
Perom pise, kako muska strana,
Ona pise tri, cetiri knjige,
Posilje ih na cetiri strane
Po svoj njinoj redom carevini,
Svu gospodu po redu poziva:
"Cujete li, sva nasa gospodo!
"Tesko bolan Srpski car Stjepane,
"Bolan jeste, umrijeti hoce;
"No hajdete u Prizrena grada,
"Ne bi l' cara u zivotu nasli,
"Da cujete, sta ce naruciti,
"I na kom' ce carstvo ostaviti."
Kad se take knjige rasturise,
Sva gospoda redom razumjela,
Hitro idu, kako koji moze,
Svi odose u Prizrena grada
Kod silnoga Srpskog car:Stjepana,
Zatekose cara u zivotu;
Kod njega se sva gospoda sasta,
I tu dodje Vukasine kralje,
Dize cara sa svil'na duseka,
Prisloni ga u narucje svil'no,
Pa nad njime grozne suze roni.
Pogleduje Srpski car Stjepane,
Pogleduje svu redom gospodu,
Pogleduje, pake progovara:
"Mili kume, Vukasine kralje!
"Amanet ti moja carevina!
"I amanet svi moji gradovi!
"I amanet sve moje vojvode
"Po svoj mojoj redom carevini!
"I amanet moj nejak Urosu
"U kol'jevci od cetrdest dana!
"\Caruj, kume, za sedam godina,
"Osme podaj mojemu Urosu."
Al' govori Vukasine kralje:
"Mili kume, Srpski car-Stjepane!
"Nije za me tvoja carevina,
"Ja ne mogu, kume, carovati;
"Jer ja imam sina samovoljna,
"\Sika moga, Kraljevica Marka,
"Kudgodj ide, nikoga ne pita,
"Djegodj sjedne, svudje pije vino,
"A sve radi kavgu da ogradi."
Rece njemu Srpski car Stjepane:
"Mili kume, Vukasine kralje!
"Kad ja zaptih sve moje vojvode
"Po svoj mojoj redom carevini,
"A ti ne mo's, koga si rodio?
"No amanet moja carevina!
"I amanet svi moji gradovi!
"I amanet sve moje vojvode
"Po svoj mojoj redom carevini!
"Amanet ti nejaki Urosu
"U kol'jevci od cetr(?)est dana!
"\Caruj, kume, za sedam godina,
"Osme podaj mojemu Urosu."
To govori Srpski car Stjepane,
To govori, a s dusom se bori;
To izusti, laku dusu pusti.
On carova sesnaest godina;
Koliko je zulum postavio,
Sto nosase raja sirotinja,
Sto nosase od svile haljine,
Tad' obuce suknene haljine.
Mladi Uros soja gospodskoga
Dovati se snage i pameti,
Pa doziva staru svoju majku:
"Mati moja, carice Roksanda!
"Daj mi, majko, komad ljeba babov.
Stara njemu majka govorila:
"Cujes li me, moj mladi Urosu!
"Ima ljeba, no je u drugoga,
"Bas u kuma Vukasina kralja:
"Kade ti je babo pocinuo,
"Na samrti carstvo narucio
"Bas na kuma Vukasina kralja,
"Da caruje za sedam godina,
"Osme tebe da predade carstvo;
"On caruje sesnaest godina."
|
|
|