|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Opet zidanje Ravanice
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Opet zidanje Ravanice (II)
Kade caru na divan izidje,
On se caru smjerno poklonio,
Cjeliva ga u skut i u ruku
I pred njime zlacenu sedzadu,
Bas sedzadu, dje care sjedjase,
Pa mu sjede uz desno koljeno;
Stade njemu care besjediti[28] :
"Jagnje moje, Rade neimare!
"Gradis li mi Ravanicu crkvu?
"Jesi li joj temelj postavio?" -
"Voljan budi, care, na besjedi!
"Ja ne gradim crkvu Ravanicu,
"Nego nasu prokletu tamnicu;
"Tamnicu smo savrsili davno.
"Cudnu si mi, care, ostavio
"A nadnicu, po jednu aspricu!
"Napojnicu po jednu casicu!
"Ne svetkujem petku ni nedjelju,
"Ni Iliju, koji gromom bije,
"Ni Mariju, koja munjom pali!"
Kad to zacu slavan car Lazare,
On doziva Milos-Obilica:
"O Milosu, moja vjerna slugo!
"Idi jasi zdrala visokoga,
"Pa ti idi crkvi Ravanici,
"Te objesi devet Jugovica,
"I uvati stara Jug-Bogdana,
"I na muke udari ga teske;
"Izvadi mu obje oci carne,
"Povadi mu klijestima zube,
"Izvadi mu jezik na vilice,
"Ras'jeci ga na cetiri strane,
"Objesi ga o cetiri grane:
"Ko je cudan, nek se cudu cudi,
"Ko je strasiv, da ne smije proci."
Kad to zacu Milos Obilicu,
On posjede zdrala visokoga,
Pravo ode Ravanici crkvi,
Te uvati devet Jugovica,
Bijele im savezao ruke,
Savezao ruke naopako,
A preda njih stara Jug-Bogdana,
Pa nakiti Jednu sitnu knjigu,
Opravi ih Relji Krilatome:
"Da ih, Relja, u tamnicu bacis,
"Da ih pojis vinom i rakijom,
"A da ranis medom i secerom."
Pa on uzja zdrala visokoga,
Uzja zdrala, ode u Krusevac,
Pravo ode caru na divana.
Kade caru na divan izidje,
On se caru smjerno poklonio,
Prije cara stade besjediti:
"\Svijeh sam ti, care, objesio,
"Objesio devet Jugovica,
"Tvoga starca stara Jug-Bogdana
"Na muke sam udario teske,
"Obje sam mu oci izvadio,
"Povadio klijestima zube,
"Izvadio jezik na vilice,
"Rasjekao na cetiri strane,
"Objesio o cetiri grane:
Ko je cudan, da se cudu cudi,
"Ko li strasiv, da ne smije proci."
Kad to zacu gospodja Milica,
Procviljela, kao kukavica:
"\Za sto, care? ako Boga znades!
"Od mojijeh devet milih brata
"Sto ti mene jednog ne ostavi,
"Najmladjega, ja najstarijega,
"Tebe diku, a mene zakletvu?
"Vec m' ostavi jadnu bez zakletve,
"Da ti kukam, kao kukavica,
"Da prevrcem kao lastavica."
Kade zacu slavan car Lazare,
To je njemu vrlo zao bilo,
Pake stade care besjediti:
"O Milosu, moja vjerna slugo!
"Da si znao, ka' sto znao nisi,
"Da ostavis od devet jednoga,
"Najmladjega, ja najstarijega,
"Da te drzim pored svoje glave,
"Da te ranim medom i secerom,
"Da te pojim vinom i rakijom,
"Da oblacim svilom i kadivom;
"Kad bi bilo po redu mrijeti,
"Na tebe bi ostanulo carstvo."
Tade Milos stade besjediti:
"Voljan budi, care, na besjedi:
"\Svagda sam te posluzio vjerno,
"A danas te posluzio nisam:
"Ni jednoga pogubio nisam,
"Pogubio, ni stara ni mlada;
"No pratio ka starom Pazaru
"Ka vojvodi Relji Krilatome,
"Da ih Relja u tamnicu baci,
"Da ih rani medom i secerom,
"A da poji vinom i rakijom,
"Doke nam se, care, poodljutis;
"\Sad im sudi, kako ti je drago.
"No cu li me, slavan care Lazo!
"\Zgodno su nam nacinili crkvu;
"No polozi majstorima blago,
"Majstorima, sto ste pogodili."
To je care njega poslusao,
Sve polozi majstorima blago,
Pa spremise konje vitezove,
Na dobre se konje dohitise,
Ode care crkvi Ravanici,
Da on vidi, kaka mu je crkva.
Kad je care bio prema crkvi,
Sinu crkva, kao jarko sunce,
Konju zdraka u oci udari,
Pod carem je konjic poskocio,
I sa sebe cara obalio
Tu se zove Carevo Bupilo[29]
Kako tadaj, tako i danaske.
28) U onoj malo prije spomenutoj pjesmi Rade je izisavsi pred
kneza Lazara stao plakati, a knez Lazar ga zapitao:
"Kakva ti je golema nevolja,
"Te proljevas suze od ociju?
"Ili su ti ruke ispucale
"Od studena kreca i kamena?
"Ili ti je malena nadnica?
"Il' je malo vina i rakije,
,Il' beskota ljeba bijeloga
,I debela mesa ovnujskoga?" i t. d.
29) Nijesam mogao doznati, da li se onuda gdje kakovo mjesto tako
zove.
|
|
|