|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Milos u Latinima
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Milos u Latinima
Boze mili, cuda velikoga!
Kada slavni Srpski knez Lazare
Posla zeta Milos-Obilica
U Latine da kupi harace:
Latini ga divno docekase,
I gospodskom casti ugostise,
Pa ga vode pred bijelu crkvu,
Pred bijelu crkvu Dimitriju,
Pak se vale Latinska gospoda:
"Gle, vidis li, vojvoda Milosu!
"Vidis nasu crkvu Dimitriju,
"Kakova je i kolika li je?
"Vi nejmate takovijeh crkvi."
Veli njima vojvoda Milosu:
"Vi ste mudri, gospodo Latinska,
"Jeste mudri al' zborite ludo!
"Da vi znate nase namastire,
"Nasih slavnih cara zaduzbine,
"Kakovi su i koliki li su!
"Da vidite lavru Studenicku
"Ne daleko od Novog Pazara;
"Da vidite Djurdjeve Stupove
"Kod Dezeve starijeh dvorova,
"\Zaduzbine cara Simeuna;
"Da vidite cudo nevidjeno,
"B'jel Vilindar usred gore Svete,
"\Zaduzbinu Save svetitelja
"I njegova oca Simeuna;
"Da vidite Zicu kraj Morave
"I kod Ibra vise Karanovca;
"\Sopocane Raski na izvoru,
"\Zaduzbine svetoga Stevana,
"\Srpskog kralja prvovjencanoga;
"Da vidite Papracu veliku
"Vis' Zvornika Spreci na izvoru
"Pod visokom gorom Borogovom,
"\Zaduzbinu Vukana zupana;
"Da vidite visoke Decane
"Kod Prizrena grada bijeloga,
"\Zaduzbinu kralja Decanskoga;
"Da vidite Racu prebijelu
"Kod Sokola ukraj vode Drine;
"Da vidite lijepu Tronosu
"Kod Loznice na r'jeci Tronosi,
"\Zaduzbinu brace Jugovica;
"Da vidite slavnu Ravanicu
"U Resavi nize Paracina
"Na studenoj r'jeci Ravanici,
"\Zaduzbinu naseg gospodara,
"Gospodara, slavnog knez-Lazara;
"I ostale Srpske manastire,
"Da vidite, pak da se divite,
"Kakovi su i koliki li su!
"Sta je vasa crkva Dimitrija?
"Ja cu vam je sada preturiti
"A iz ruke teskim buzdovanom."
Al' Latini to ne vjerovase,
No s Milosem oni s' opkladise
U hiljadu zutijeh dukata.
Uze Milos perna buzdovana
I zasuka bijele rukave,
Pak se moli Bogu istinome:
"Prosti, Boze i bijela crkvo!
"Da se jednom bacim preko tebe:
"Ne cu na te, nego preko tebe."
Pak poteze pernim buzdovanom,
Buzdovan se zamce u oblake:
Jedni vele: "Jeste preturio,"
Drugi vele: "Nije preturio,"
Treci vele: "Jeste, te visoko."
Kad se vrati perni buzdovane
Iznad b'jele crkve iz oblaka,
On udari u banove dvore,
Te polupa srcali cardake,
I tu ubi dva banova sina
I cetiri morska dzenerala
I dvanaest velikih vlastela.
Kad to vidje gospoda Latinska,
Uvatise vojvodu Milosa,
Bacise ga na dno u tamnicu.
Cesto Milos kroz prozor pogleda,
Ne bi l' mog'o koga ugledati;
Al' ugleda Kostu Ciganina,
Pa ga poce Bogom bratimiti:
"Bogom brate, Kosta Ciganine!
"Evo tebe tri dukata zuta,
"Donesi mi jedan list hartije,
"List hartije knjige bez jazije."
To je Kosta za Boga primio,
Donese mu jedan list hartije,
List hartije knjige bez jazije,
Milos sjede sitnu knjigu pisat'
Svome tastu Srpskom knez-Lazaru,
Ne pise je, cim se knjige pisu,
Vec je pise krvi od obraza;
Sve mu kaza sto je i kako je.
Kad Lazaru sitna knjiga dodje,
I on vidje, sto mu knjiga kaze,
Onu gleda, drugu sitnu pise,
Te je salje gospodi Latinskoj,
U knjizi im ovako besjedi:
"Cujete li, gospodo Latinska!
"Pustite mi mog zeta Milosa,
"Podajte mu od zemlje harace,
"I opklade hiljadu dukata;
"Ako li ga odmah ne pustite,
"Vjera moja tako mi pomogla!
"Dic' cu na vas Srblje i Madzare,
"\Svu cu vasu zemlju poharati,
"Poharati, ognjem popaliti."
Kad Latini knjigu proucise,
Brze-bolje pustise Milosa,
Dadose mu od zemlje harace,
I opklade hiljadu dukata.[30]
30) U Kotoru se pripovijeda, da se to ondje dogodilo
i jos se pokazuje jedna kuca, za koju se govori, da je na onome
mjestu,
gdje su bili banovi dvori.
|
|
|