|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Marko Kraljevic i vila
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Marko Kraljevic i vila
Pojezdise do dva pobratima
Preko krasna Miroca planine,
Ta jedno je Kraljevicu Marko,
A drugo je vojvoda Milosu,
Naporedo jezde dobre konje,
Naporedo nose koplja bojna,
Jedan drugom belo lice ljubi,
Od miloste do dva pobratima;
Pake Marko na Sarcu zadrema,
Pak besedi pobratimu svome:
"A moj brate, vojvoda Milosu!
"Tesko me je sanak obrvao,
"Pevaj, brate, te me razgovaraj."
Al' besedi vojvoda Milosu:
"A moj brate, Kraljevicu Marko!
"Ja bi tebe, brate, popevao,
"Al' sam sinoc mlogo pio vino
"U planini s vilom Ravijojlom,
"Pak je mene zapretila vila,
"Ako mene cuje da popevam,
"Oce mene ona ustreliti
"I u grlo i u srce zivo."
Al' besedi Kraljevicu Marko:
"Peraj, brate, ti se ne boj vile
"Dok je mene Kraljevica Marka
"I mojega vidovita Sarca
"I mojega sestopera zlatna."
Onda Milos poce da popeva,
A krasnu je pesmu zapoceo
Od svi nasi bolji i stariji,
Kako j' koji drz'o kraljevinu
Po cestitoj po Macedoniji,
Kako sebe ima zaduzbinu;
A Marku je pesma omilila,
Nasloni se sedlu na oblucje,
Marko spava, Milos popijeva;
Zacula ga vila Ravijojla,
Pa Milosu poce da otpeva,
Milos peva, vila mu otpeva,
Lepse grlo u Milosa carsko,
Jeste lepse nego je u vile.[31]
Rasrdi se vila Ravijojla,
Pak odskoci u Miroc planinu,
Zape luka i dve bele strele,
Jedna ud'ri u grlo Milosa,
Druga ud'ri u srce junacko.
Rece Milos: "Jao moja majko!
"Jao Marko, Bogom pobratime!
"Jao brate, vila me ustreli!
"A nisam li tebe besedio,
"Da ne pevam kroz Miroc planinu?"
A Marko se trze iza sanka,
Pa odskoci s konja sarenoga,
Dobro Sarcu kolane poteze,
Sarca konja i grli i ljubi:
"Jao Saro, moje desno krilo!
"Dostigni mi vilu Ravijojlu,
"Cistim cu te srebrom potkovati,
"Cistim srebrom i zezenim zlatom;
"Pokricu te svilom do kolena,
"Od kolena kite do kopita;
"Grivu cu ti izmesati zlatom,
"A potkitit' sitnijem biserom;
"Ako li mi ne dostignes vile,
"Oba cu ti oka izvaditi,
"\Sve cetiri noge podlomiti,
"Pa cu t' ovde tako ostaviti,
"Te se tuci od jele do jele,
"K'o ja Marko bez mog pobratima."
Dovati se Sarcu na ramena,
Pak potrca kroz Miroc planinu.
Vila leti po vr'u planine,
Sarac jezdi po sredi planine,
Ni gde vile cuti ni videti.
Kad je Sarac sagledao vilu.
Po s tri koplja u visinu skace,
Po s cetiri dobre u napredak,
Brzo Sarac dostigao vilu;
Kad se vila vide na nevolji,
Prnu jadna nebu pod oblake,
Poteze se buzdovanom Marko
Pustimice dobro nestedice,
Belu vilu medj' pleci udari,
Obori je na zemljicu carnu,
Pak je stade biti buzdovanom:
Prevrce je s desne na lijevu,
Pak je bije sestoperom zlatnim:
"\Za sto, vilo, da te Bog ubije!
"\Zast' ustreli pobratima moga?
"Daj ti bilje onome junaku,
"Jer se ne ces nanositi glave."
Sta ga vila Bogom bratimiti:
"Bogom brate! Kraljevicu Marko!
"Visnjim Bogom i svetim Jovanom
"Daj me pustaj u planinu zivu,
"Da naberem po Mirocu bilja,
"Da zagasim rane na junaku."
Al'je Marko milostiv na Boga,
A zalostiv na srcu junackom,
Pusti vilu u planinu zivu,
Bilje bere po Mirocu vila,
Bilje bere, cesto se odziva:
"\Sad cu doci, Bogom pobratime!"
Nabra vila po Mirocu bilja,
I zagasi rane na junaku,
Lepse grlo u Milosa carsko,
Jeste lepse nego sto je bilo,
A zdravije srce u junaku,
Bas zdravije nego sto je bilo.
Ode vila u Miroc planinu,
Ode Marko s pobratimom svojim,
Otidose Poreckoj krajini,
I Timok su vodu prebrodili
Na Bregovu selu velikome,
Pa odose krajini Vidinskoj;
Ali vila medj' vilama kaze:
"O cujete, vile drugarice?
"Ne streljajte po gori junaka
"Dok je glasa Kraljevica Marka
"I njegova vidovita Sarca
"I njegova sestopera zlatna;
"Sto sam jadna od njeg' pretrpila!
"I jedva sam i ziva ostala."
31) Valja da su se i prije natpijevali, pa mu vila za to zabranila
pjevati, sto je u njega ljepse grlo nego u nje.
|
|
|