|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Marko Kraljevic i Ljutica Bogdan
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Marko Kraljevic i Ljutica Bogdan
Poranile tri Srpske vojvode
Od Kosova uz krsno primorje:
Jedno bjese od Prilipa Marko,
Drugo bjese Relja od Pazara,
Trece bjese Milos od Pocerja;
Udarise pokraj vinograda,
Vinograda Ljutice Bogdana.
Igra konja Relja od Pazara,
Nagoni ga preko vinograda,
Pa on lomi grozna vinograda;
Veli njemu od Prilipa Marko:
"Prodj' se, Relja, grozna vinograda;
"Da ti znades, cij su vinogradi,
"Daleko bi konja obgonio:
"Vinograd je Ljutice Bogdana.
"Ja sam jednom ovuda prosao
"I lomio grozna vinograda,
"Pripazi me Ljutica Bogdane
"Na kobili tankoj bedeviji;
"Ja ne smjedoh scekati Bogdana,
"Vec pobjegoh uz krsno primorje;
"Pocera me Ljutica Bogdane
"Na njegovoj tankoj bedeviji:
"Da mi ne bi Sarca od mejdana,
"Doista me uvatiti scase;
"Vec mi Sarac stade odmicati,
"A kobila poce ostajati;
Kad to vidje Ljutica Bogdane,
"On poteze tesku topuzinu,
"Pusca za mnom uz krsno primorje,
"Dovati me po svilenu pasu,
"Pobratime, sapom od topuza,
"Scera mene za usi Sarinu,
"Jedva mu se u sedlo povratih
"I utekoh uz krsno primorje.
"Ima od tad' sedam godinica,
"Vec ovuda nijesam prosao."
Istom oni u besjedi bjehu,
Dok se pramen zapodjede tame
Vinogradu uz ravno primorje;
Pogledase tri Srpske vojvode,
Al' eto ti Ljutice Bogdana
I sa njime dvanaest vojvoda!
Kad to vidje Kraljevicu Marko,
On besjedi Relji i Milosu:
"Cujete li, do dva pobratima!
"Eto nama Ljutice Bogdana,
"\Sva tri cemo izgubiti glave,
"Vec hodite, da mi pobjegnemo."
Al' govori Milos od Pocerja:
"Pobratime, Kraljevicu Marko!
"Danas misle i govore ljudi,
"Da tri bolja ne ima junaka
"Od nas ove tri Srpske vojvode;
"Bolje nam je sva tri poginuti,
"Neg' sramotno danas pobjegnuti."
Kad to zacu Kraljevicu Marko,
On im onda drugu progovara:
"Cujete li, do dva pobratima!
"A vi hod'te, da ih dijelimo:
"Il' volite na sama Bogdana,
"Il' njegovih dvanaest vojvoda?"
Veli njemu i Milos i Relja:
"Mi volimo na sama Bogdana."
To je Marko jedva docekao.
U to doba i Bogdan dopade.
Trze Marko tesku topuzinu,
Pak pocera dvanaest vojvoda;
Dok s' okrenu nekolika puta,
Svih dvanaest od konja rastavi
I bijele saveza im ruke,
Pocera ih oko vinograda;
Al' eto ti Ljutice Bogdana,
Dje on goni Relju i Milosa,
Obojici savezao ruke.
Kad to vidje Kraljevicu Marko,
Prepade se, kako nikad nije,
Pak sta gledat', kud ce pobjegnuti,
Ali njemu odmah na um pade,
Dje su s' jedan drugom zavjerili:
Dje se jedan u nevolji nadje,
Da mu drugi u pomoci bude;
Pak poteze dizgene Sarinu,
Samur:kalpak na celo namace,
Te sastavi samur i obrve,
A poteze sablju okovanu,
Na Bogdana pogleda popreko.
Stade Bogdan ukraj vinograda,
Kad sagleda crne oci Marku,
I kakav je na ocima Marko,
Pod Bogdanom noge obumrese.
Gleda Marko Ljuticu Bogdana,
Bogdan gleda Kraljevica Marka,
A ne smije jedan na drugoga;
Dockan rece Ljutica Bogdane:
"Hodi, Marko, da se pomirimo:
"Pusti mene dvanaest vojvoda,
"Da ti pustim Relju i Milosa."
To je Marko jedva docekao,
Pusti njemu dvanaest vojvoda,
Bogdan pusti Relju i Milosa.
Skide Marko mjesinu sa Sarca,
Pak sjedose piti rujno vino,
Mezete ga groznim vinogradom;
A kada se vina nakitise,
Ustadose tri vojvode Srpske,
Dobrijeh se konja dovatise;
Rece Marko Ljutici Bogdanu:
"\S Bogom ostaj, Ljutica Bogdane!
"Da s' u zdravlju opet sastanemo
"I crvena vina napijemo!"
Veli njemu Ljutica Bogdane:
"\S Bogom pos'o, Kraljevicu Marko!
"Vec te moje oci ne vidjele!
"Kako si me danas prepanuo,
"Nikada te pozeljeti ne cu."
Ode Marko uz krsno primorje,
Osta Bogdan ukraj vinograda.
|
|
|