|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Sestra Leke kapetana
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Sestra Leke kapetana (I)
Od kako je svijet postanuo,
Nije vece cudo nastanulo,
Ni nastalo, ni se djegodj culo,
Sto kazuje cudo u Prizrenu,
U nekakva Leke kapetana:
Kazu cudo Rosandu djevojku.
Ja kakva je, jada ne dopala!
Sto je zemlje na cetiri strane,
Butun zemlje Turske i kaurske,
Da joj druge u svu zemlju nije
Ni bijele bule ni vlahinje,
Niti ima tanane Latinke;
Ko j' vidio vilu na planini,
Ni vila joj, brate, druga nije.
Djevojka je u kavezu rasla.
Kazu, rasla petnaest godina,
Ni vidjela sunca ni mjeseca,
Danas cudo ode po svijetu.
Ode haber od usta do usta,
Dok se zacu u Prilipa grada,
Zacu junak Kraljevicu Marko.
To je Marku vrlo milo bilo,
Nju mi fale, a njega ne kude,
Misli Marko, bila bi mu ljuba,
A Leka je krasan prijatelju,
Imao bi s kime piti vino
I gospodsku rijec progovorit'.
Zove Marko sestru i prizivlje:
"Nu pohitaj, sestro, na cardake,
"Te otvori sanduk na cardaku,
"Izvadi mi gospodsko odjelo,
"Sto sam, sestro, bio pripremio,
"Kad s' ozenim, ja da se obucem;
"Mislim, sestro, danas polaziti
"U Prizrena pod Saru planinu,
"Da isprosim u Leke djevojku;
"Kad isprosim, sestro, i dovedem,
"I tebe cu onda udomiti."
Brze sestra trci na cardake,
Otvori mu sanduk na cardaku,
Razlozi mu gospodske haljine.
Kad s' obuce Kraljevicu Marko,
Ud'ri cohu i ud'ri kadifu,
I na glavu kalpak i celenku,
I na noge kovce i caksire,
Svaki cifti od dukata zuta,
I opasa sablju dimiskiju,
Zlatne kite biju po zemljici,
U zlato je sablja oblivena,
U ostricu ostra i ugodna;
A sluge mu konja izvedose,
Osedlali sedlom od pozlate,
Pokrili ga cohom do kopita,
Povrh svega puli risovina,
Zauzdali djemom od celika.
Na pohodu Marko istetio:
Viknu slute, trci podrumdzija,
Medju sobom vino donijese,
Do dva cabra crvenoga vina:
Jedan dase konju od megdana,
Krvav konjic do usiju dodje,
Drugi popi na pohodu Marko,
Krvav Marko do ociju dodje;
A kad ala alu pojahala,
Fatio se polja Prilipskoga.
Prodje polje i prodje planine,
Stize Marko blizu do Kosova,
Ne sce Marko ravnoj Dmitrovici,
No okrenu prvoj raskrsnici,
Ode pravo pobratimu svome,
Pobratimu vojvodi Milosu.
A kad bio poljem ispod grada,
Vidje njega vojvoda Milosu,
Vidje njega sa bijele kule,
Te prizivlje svoje mloge sluge:
"\Sluge moje! otvor'te kapiju,
"Izidite polju sirokome,
"Ufatite druma sirokoga,
"Kape, djeco, tur'te pod pazuhe,
"Poklon'te se do zemljice crne,
"Eto k mene pobratima Marka;
"Nemojte mu skutu obiskivat',
"Nemojte mu sablju privatati,
"Ni vi k Marku blizu prilaziti;
"Moze biti, da je ljutit Marko,
"Moze biti, da je pijan Marko,
"Pa vas moze s konjem pregaziti
"I grdnijeh, djeco, ostaviti;
"Dok uidje Marko u kapiju
"I sa mnom se u lice poljubi,
"Ondaj Marku konja prifatite,
"A ja cu ga vodit' na cardake."
Brze sluge otvoris' kapiju,
I u polju susretose Marka,
Ali Marko sluge ne gledase,
No mimo njih konja progonjase,
U kapiju konja prigonjase,
U kapiji konja odjanuo
A iseta vojvoda Milosu,
Srete Marka pobratima svoga,
Ruke sire, te s' u lica ljube.
Pozivlje ga Milos na cardake,
Zape Marko, ne ce na cardake:
"Ne cu tebe, pobro, na cardake,
"Nemam kade, pobro, gostovati;
"No al' cujes, ali i ne cujes
"U Prizrenu u bijelu gradu
"Poglavicu Leka kapetana,
"I u Leke cudno cudo kazu,
"Cudno cudo, Rosandu djevojku,
"Sto je zemlje na cetiri strane,
"Butun zemlje Turske i kaurske,
"Da joj druge u svu zemlju nema
"Ni bijele bule ni vlahinje,
"Niti ima tanane Latinke;
"Ko j' vidio vilu na planini,
"Ni vila joj, brate druga nije;
"A nju fale, a ni nas ne kude,
"A danas smo oba pobratimi,
"Desili se oba nezenjeni;
"Gori nam se, brate, posmijase,
"I gori se od nas izenise,
"Izenise i porod imase,
"Mi ostasmo, brate, za ukora;
"Mi imamo treceg pobratima,
"Krilatoga Relju u Pazaru
"Vise Raske, vise vode ladne,
"Mi smo braca vjerna od postanja;
"No s' obuci, sto se mozes ljepse,
"I ponesi blaga nekoliko,
"Pones' zlatan prsten na djevojku,
"Pozvacemo Relju Krilatoga,
"Kad odemo zdravo u Prizrena,
"Nek nas vidi Leka i djevojka,
"Neka podje, za koga joj drago:
"Jedan da je hitar djuveglija,
"A dvojica da su dva djevera,
"\S Lekom da smo glavni prijatelji."
|
|
|