|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Sestra Leke kapetana
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Sestra Leke kapetana (II)
Zacu Milos, i milo mu bilo,
Ostavio u avliji Marka,
Milos ode na tanke cardake,
Te oblaci divno odijelo:
Samur:kalpak i cekrk:celenku,
A na sebe tri kata haljina,
I prigrnu kolastu azdiju,
Koje danas ni u kralja nema,
Otislo je tridest cesa blaga
Dok iznutra ud'rio postavu,
A s lica joj ni hesapa nema,
Tu je mlogo blago satroseno;
A sluge mu zdrala izvedose,
Dok s' obuce vojvoda Milosu,
Al' se Marko vina napojio,
Popio je ravan cabar vina,
Drugim cabrom konja napojio.
Ja da ti je okom pogledati,
Pogledati vojvodu Milosa!
Veseo ti Marko djuveglija
Kod ovoga vojvode Milosa[32]
U visinu da vecega nema,
U plecima posirega nema,
Kako li je lice u junaka!
Kake li su oci obadvije!
Kakvi li su oni mrki brci!
Tanki brci pali na ramena;
Blago onoj, koja ce ga uzet'!
Dobrijih se konja dofatise,
Otidose ravnoj Dmitrovici,
Spustise se ka Jenji Pazaru
Pokraj Raske pod Reljine dvore.
Vidje Relja, srete pobratime,
Ruke sire, u lica se ljube,
U kapiji konje razjahase,
Hitre sluge konje prifatise;
Pozivlje ih Relja na cardake,
Ne sce Marko, no Relji besjedi:
"Mi Ne cemo, pobro, na cardake,
"Ni na cardak, ni na tanku kulu,"
Sve mu kaza, kud su pohodili:
"Hajde Relja, hajde pobratime,
"Mi cemo te malo pocekati,
"Odjeni se, sto se mozes ljepse,
"Nek ti sluge konja osedlaju."
Relja bio jedva docekao.
Ja da ti je okom pogledati,
Kad s' obuce jedan krilat junak!
No da vidis divna djuveglije,
Djuveglije, Relje Krilatoga!
Nije sala jedan krilat junak!
Nije sala krila i okrilje!
A jadan ti prema njemu Marko!
I jadan ti Milos vojevoda!
Vilovita konja pojahao;
Udarise poljem sirokijem
Pokraj Raske, pokraj vode ladne,
Na brodove vodi udarise,
Prijedjose vodu Josanicu,
Sedamdeset i sedam brodova,
Fatise se sela Kolasina,
Spustise se ravnoj Metohiji,
Na Senovca sela udarise,
Na Senovca i pak Orahovca,
Metohiju ravnu prijedjose,
Fatise se polja Prizrenskoga
Ispod Sare visoke planine.
Podaleko u polju bijahu,
A vidje ih Leka kapetane,
Pak dovati durbin od biljura,
Da pogledne, ko je i otkud je,
Eli vidi Leka kapetane
Valjaane^33 konje i junake;
Kako durbin na oko turio,
Pozna Leka tri Srpske vojvode,
Pozna Leka, za cudo mu bilo,
I malo se Leka prepanuo
Viknu Leka iz bijela grla,
Viknu Leka i prizivlje sluge:
"\Sluge moje! otvor'te kapiju,
"\Sluge moje! polju pohitajte,
"Idu k mene tri Srpske vojvode,
"Nista ne znam, sta je i kako je,
"Nista ne znam, jel' nam zemlja mirna."
Brze sluge otvoris' kapiju,
Podaleko polju izlazise,
Poklonise s' do zemljice crne,
Al' vojvode sluge ne gledaju,
U kapiju konje ugonise,
Tada sluge njima dopadose,
Vitezove konje prifatise;
A iseta Leka kapetane,
U avliji tri vojvode srete,
Ruke sire, te s' u lica ljube,
Za junacko pitaju se zdravlje,
Za bile se ruke uvatise,
Idu, brate, na tanke cardake.
Kad dodjose vrhu na cardake,
Kudgodj Marko zemlju prohodio,
Ni cemu se nije zacudio,
Ni se Marko od sta zastidio,
Tu s' zacudi Marko i zastidje,
Kad u Leke sagleda cardake
I Lekinu vidje gospostinu.
Od sta bjese na cardak' prostirka?
Bjese coha cardaku do vrata,
A po cosi lijepa kadifa.
No kaki su u Leke duseci!
Kaki li su pod glavu jastuci'
Sve od suha zlata ispleteni.
Po cardaku mlogi civiluci,
Dje se vjesa gospodsko oruzje,
Civiluci od bijela srebra;
Sto bijahu na cardak' stolovi,
Stolovi su od bijela srebra,
A jabuke od suhoga zlata.
Na cardaku na lijevu stranu
Tu bijase sovra postavljena,
Niza sovru vino natoceno,
U zlacane kupe napunjeno,
Uvrh sovre jedna kupa sjedi,
Kupa bere devet litar' vina,
Al' je kupa od suhoga zlata,
To je kupa Leke kapetana;
Tome se je Marko zacudio.
|
|
|