|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Kumovanje Grcica Manojla
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Kumovanje Grcica Manojla
(iz Crne gore).
Dvije su se kume podignule,
Dvije kume, u jednoga kuma,
U onoga Grcica Manojla;
Jedno jeste tanana Grkinja,
A drugo je bijela Vlahinja.
U Vlahinje cedo musko bilo,
U Grkinje nije, no djevojka,
I dodjose kumu na dvorove,
Te krstise dvoje djece ludo.
A kad sjutra zora dolazila,
No da rece tanana Grkinja:
"Mio kume, Grcicu Manojle!
"Promijeni ovu djecu ludu:
"Daj ti mene cedo Vlahinjino,
"A Vlahinji da damo djevojku,
"I dajem ti Bozu vjeru tvrdu,
"Dvas cu ti ga izmjerit' sa zlatom."
Prevari se, Bog da ga ubije!
Pa razm'jeni dvoje djece ludo.
Ondolen se kume podignule,
Kad Vlahinja planinama bila,
Nesto joj se cedo usciktalo;
Majka mu se bjese prepanula,
Pa pocinu nasred druma puta,
Te razvila ono cedo ludo;
Ali nije musko, no djevojka!
Snjom udari o kamenu stancu,
Sta ju cika, kako zmije ljute,
Pa otide natrag kukajuci.
Kada kumu na dvorove dodje,
Kumu svome rijec govorila:
"A za Boga, moj kume Manojle!
"Sto prodade kuma za cekine?
"Platio ga svetome Jovanu!"
A on joj se krivo kunijase:
"A nijesam, moja mila kumo,
(A dijete drzi na koljenu)
"Ta ne ijo od ovoga meso!"
Tada mlada na dvorove podje
I besiku praznu ponijela.
A Manojlo konja uzjahao,
I Grkinji na dvorove podje,
Te mu mlada cedo naplatila.
Pa ondolen otide Manojlo;
Kad je bio drumu u planinu,
Na put srete jedno jagnje crno,
Pa upali zestoku strijelu,
Te pogodi ono jagnje crno,
Pa g' ispece drumu u planinu,
Ispece ga, pa objedovao,
Jedno plece u zobnicu baca,
Pa otide na svoje dvorove.
Al' ga srete vjerenica ljuba,
Ona bjese suzna i krvava,
No ju pita Grcicu Manojlo:
"Sto je tebe, moja vjerna ljubo?"
Sve mu, sto je, po istini kaza:
"Iskoci mi iz ruku dijete,
Provrze se crnijem jagnjetom,
"I utece mene uz planinu."
Manojlo se tade sjetovase:
"Ja sam, ljubo, jagnje docekao,
"Ubio ga, pa ga ispekao,
"I od njega, ljubo, objedova',
"I plece sam mesa ostavio;
"Vrzi ruku u zobnicu vrancu!"
Ona baci u zobnicu ruku,
Ono plece mesa dofatila,
Al' je ono od djeteta ruka!
Tader mu je ljuba govorila:
"A Manojle, trag ti poginuo!
"Ti ne bio prodavati kuma."
Bogu fala, jer j' ovako bilo!
|
|
|