|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Marko Kraljevic i Vuca dzeneral
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Marko Kraljevic i Vuca dzeneral (I)
Ili grmi, il se zemlja trese?
Niti grmi, nit' se zemlja trese,
Vec pucaju na gradu topovi,
Na tvrdome gradu Varadinu:
Senluk cini Vuca dzenerale,
Jer Je Vuca sicar zadobio,
Tri vojvode Srpske uvatio:
Jedno jeste Milos od Pocerja,
Drugo jeste Toplica Milane,
A trece je Kosancic Ivane,
Bacio ih na dno u tavnicu,
Djeno lezi voda do koljena,
A junacke kosti do ramena
Cvili junak Milos od Pocerja,
Cvili Milos, kako ljuta guja;
Jer se Milos nije naucio
Podnositi muku i nevolju;
Cvili Milos kao ljuta guja,
Privlaci se na pendzer tavnici,
Te on gleda junak po sokaci,
Ne bi l' koga znana opazio,
Al' pripazi postu knjigonosu,^[36]
Pa dozivlje Milos od Pocerja:
"Bogom brate, posta knjigonosa,
"Donesi mi jedan list hartije,
"Da ti gradim jednu sitnu knjigu "
To je posta za Boga primio,
Donese mu jedan list hartije,
Sjede Milos sitnu knjigu pisat'
U Prilipa u bijela grada,
Svome pobru Kraljevicu Marku:
"Bogom brate, Kraljevicu Marko!
"Il' ne cujes, il' ne hajes za me?
"Teske sam ti muke dopanuo,
"Pobratime, u Madzarske ruke.
"Uvati me Vuca dzenerale,
"I jos moja oba pobratima;
"Bacio nas na dno u tavnicu,
"Djeno lezi voda do koljena,
"A junacke kosti do ramena,
"Lezim, brate, tri bijela dana,
"Ako budem, brate, jos tri dana,
"Nikada me vise vidjet' ne ces,
"Izbavljaj me, pobratime Marko,
"Jal' za blago, jali na junastvo."
Pa u lice perom udario,
Od obraza krvi natocio,
S krvi njemu knjigu zapecati,
Pa je dade posti knjigonosi,
I dade mu dvanaest dukata;
Pa je posti Milos govorio:
"Nosi knjigu bijelu Prilipu
"Na koljeno Kraljevicu Marku."
Ode posta bijelu Prilipu,
U njeg' stize u svetu nedjelju,
Kada Srblji u crkvi bijahu;
Stade posta pred bijelom crkvom,
Dokle Marko izidje iz crkve;
Kad izidje Kraljevicu Marko,
Posta kapu pod misicu baci,
Poklanja se do zemljice Marku,
Pa mu dade list knjige tanane.
Kada Marko sitnu knjigu primi,
Stojeci je knjigu proucio;
Kada vidje, sto mu knjiga kaze,
Ud'rise mu suze od ociju,
Pa je onda Marko besjedio:
"Avaj mene, dragi pobratime!
"Tu li si mi, bolan, dopadnuo!
"Al' tako mi moje vjere tvrde!
"Hoce tebe pobro izbaviti
"Jal' za blago, jali na junastvo."
Pa on ode svojoj tankoj kuli,
Sjede malo, te se napi vina,
Pa pripasa sablju okovanu,
I prigrnu curak od kurjaka,
A na glavu kapu od kurjaka,
Priveza je mrkom jemenijom;
Pa uzimlje koplje ubojito,
Pa se spusta u podrume Sarcu;
Te opremi Sarca od mejdana:
Priteze mu sedmore kolane,
Zauzda ga uzdom pozlacenom;
Pa natoci tuluminu vina,
Objesi je o unkas Sarinu,
S desne strane tesku topuzinu,
Da ne kriva ni tamo ni amo;
Pa se Sarcu na ramena baci,
Okrenu ga od Prilipa grada,
Ode pravo stojnu Bijogradu.
Kad je bio pokraj Bijograda,
Uvrati se,te se napi vina;
Pa odatle poklopi Sarina,
Za Dunavom skela dogodi se;
Dvaput Marko skeledziju viknu,
Pa ga vise ni cekati ne sce,
Vec nacera Sarca na Dunavo,
Ode pravo gradu Varadinu,
Pod Varadin u polje zeleno.
|
|
|