|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Carica Milica i zmaj od Jastrepca
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Carica Milica i zmaj od Jastrepca (I)
Vala Bogu, vala jedinome!
Car Lazare sjede za veceru,
Pokraj njega carica Milica;
Milica je sjeta nevesela,
U obrazu bl'jeda i potmula;
A pita je slavan car Lazare.
"O Milice, o moja carice!
"Sto te pitam, pravo da mi kazes:
"Sto si tako sjetna nevesela,
"U obrazu bl'jeda i potmula?
"Sta t' je malo u dvoru nasemu?"
Veli njemu carica Milica:
"\Car-Lazare, Srpska kruno zlatna!
"Kad me pitas, pravo cu ti kazat':
"\Svasta dosta u dvoru nasemu,
"Nego ima godinica dana
"Kako je se zmaje navadio,
"Navadio zmaje od Jastrepca,
"Te dolazi na bijelu kulu,
"Te me ljubi na bijeloj kuli."
Kad to cuo slavan car Lazare,
On govori carici Milici.
"Cu li mene, carice Milice!
"Kada bude vece po veceri,
"Te otides na bijelu kulu,
"A dodje ti zmaje od Jastrepca,
"Upitajde zmaja od Jastrepca,
"Boji li se jos koga do Boga,
"I na zemlji kakoga junaka."
Malo vreme za tim postojalo,
Ode care na tanke cardake,
A carica na visoku kulu.
Malo bilo, za Dugo ne bilo,
Zasija se Jastrebac planina
A polece zmaje od Jastrepca
Od Zmajevca od vode studene,
Te se primi uz Krusevo ravno
A dolece na bijele kule,
Te on pade na meke duseke,
Zbaci zmaje ruho ognjevito,
Pa s caricom leze na jastuke.
Onda veli carica Milica:
"O Boga ti, zmaje od Jastrepca!
"Kad dolazis na bijelu kulu,
"Te ti sa mnom lezis u duseku,
"Bojis li se jos koga do Boga,
"Ja na zemlji kakoga junaka?"
Ali veli zmaje od Jastrepca:
"Muc' Milice, mukom zamuknula!
"Tome te je Lazo naucio."
Milica se zmaju kunijase:
"Nije, zmaje, zivota mi moga!
"Vec te vidim da si dobar junak."
A kad cuo zmaje od Jastrepca,
Prevari se, ujede ga guja,
Pa carici ode govoriti:
"O Milice, o moja carice!
"Kad me pitas, da ti pravo kazem
"Sto je zemlje na cetiri strane,
"Ne bojim se nikoga do Boga
"Ni na zemlji kakoga junaka,
"Do sto kazu Srijem zemlju ravnu
"I u njemu selo Kupinovo,
"A u selu Zmaj-Despota Vuka,
"Njega s' bojim na zemlji junaka,
"Jer ja Vuka odavno poznajem:
"Kad smo bili djeca u ludosti,
"U Jastrepcu visokoj planini,
"Te kad bi se igre poigrali,
"\Svagda bi me nadigrao Vuce;
"Njega s' bojim na zemlji junaka."
To ti zmaje u rijeci bjese,
A izidje danica zvijezda,
Te se krenu zmaje od Jastrepca
I odlece Jastrepcu planini,
A carica caru na cardake,
Te kazuje, sta j' od zmaja cula
A kad care saslusa Milicu,
On otide sitnu knjigu pisat',
Te je salje Srijem-zemlji ravnoj
Na koljeno Zmaj-Despotu Vuku:
"Cujes mene, Zmaj-Despote Vuce!
"Dodji mene ka Krusevcu gradu,
"Te pogubi zmaja od Jastrepca,
"Da mi zmaje caricu ne ljubi,
"A dacu ti tri tovara blaga,
"I dacu ti Sremsku banovinu
"U drzavu za zivota tvoga."
Ode knjiga Srijem-zemlji ravnoj,
A kad dodje Zmaj-Despotu Vuku,
Te je Vuce knjigu proucio,
Zao mu je zmaja pogubiti,
Pa se Vuce vrlo zamislio:
Al' ce ici, ali ici ne ce;
Sve mislio, na jedno smislio,
Te s' opremi na tanku cardaku,
A side se u podrume vrancu,
Vilovita vranca posjednuo,
Nocom ode ka Krusevcu gradu,
Pa ne scede Lazarevoj kuli,
Vece pade u polje Krusevo
U psenicu slavnoga Lazara.
Tuna Vuce vranca pripinjase,
A prebijel sator raspinjase.
|
|
|