|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Carica Milica i zmaj od Jastrepca
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Carica Milica i zmaj od Jastrepca (II)
U tom svanu i ogranu sunce,
Uranio slavan car Lazare,
Te se seta po tananoj kuli,
Metnu oci niz polje Krusevo,
Te ugleda sator u psenici
I pod njime Zmaj-Despota Vuka,
Pa kazuje carici Milici:
"O Milice, o moja carice!
"Cudan junak u polju nasemu
"U psenici sator razapeo,
"I on sjedi, pije rujno vino."
A kad cula carica Milica,
Metnu oci polju u psenicu,
Te poznade Zmaj-Despota Vuka,
Pa je tiho caru govorila,
"Ono jeste Zmaj-Despote Vuce:
"Onaki je zmaje od Jastrepca."
Kad zacuo slavan car Lazare,
Opravi mu gospodsku uzinu
I spremi mu vina rujevnoga,
A zove ga sebe na veceru;
Ali Vuce na veceru ne ce,
Vece osta u polju Krusevu,
I caru je 'vako porucio:
"Neka kaze carici Milici,
"Nek na kuli ne zatvori vrata,
"I nek ceka zmaja na duseku,
"A neka mu za me ne kazuje,
"A ja znadem, kad cu udariti
"I kako cu zmaja pogubiti."
Sluga kaza caru cestitome,
A car gospi carici Milici.
Tako bilo, za dugo ne bilo:
Danak prodje, tavna nocca dodje,
Te car ode na tanke cardake,
A carica na bijelu kulu,
Pa na kuli ne zatvori vrata,
Nego ceka zmaja od Jastrepca.
Malo bilo vreme postajalo,
Zasija se Jastrebac planina
I polece zmaje od Jastrepca,
Pravo pade na bijelu kulu,
Te carici sjede u duseke,
Al' povika Zmaj-Despote Vuce:
"Ko se ljubi na bijeloj kuli,
"Nek izlazi iz bijele kule
"\Zar ne vidi, dje je poginuo?"
Kad to cuo zmaje od Jastrepca,
A on rece carici Milici:
"Hej Milice, da te Bog ubije!
"Ti si mene izdala Lazaru."
To izrece, iz kule utece,
Pa ne bjezi Jastrepcu planini,
Vec pobjeze nebu pod oblake,
A cera ga Zmaj-Despote Vuce,
Na visoko njega sustigao,
Udari ga teskom topuzinom,
Te mu prebi u ramenu krila,
Zmaje pade u zelenu travu,
Pa zapista, kao zmija ljuta:
"'Vako bilo svakome junaku,
"Koji svasta ljubi svojoj kaze!"
A dolece Zmaj-Despote Vuce,
Te on Zmaju odsijece glavu,
Odnese je caru na cardake,
Baci mu je na svil'nu sedzadu.
A kad Lazo sagledao glavu,
Od stra' njega uvati groznica,
Pa on spremi Zmaj-Despotu Vuku,
Spremi njemu tri tovara blaga,
I spremi mu sicana vermana
A za onu Sremsku banovinu
U drzavu Zmaj-Despotu Vuku
Dokle tece sunca i mjeseca
I njegova djela i koljena;
Pa je Lazo govorio Vuku:
"Eto sine, Zmaj-Despote Vuce,
"Eto tebe nekoliko blaga;
"Ako tebe ponestane blaga,
"A ti dodji poocimu tvome,
"Bice blaga koliko ti drago."
I po tom su vreme zivovali
I svoj svome bio na nevolji,
Te s' pominje junak po junastvu,
Kao dobar danak u godini.
|
|
|