|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Banovic Strahinja
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Banovic Strahinja (II)
Jedno jutro, kad ogrija sunce,
Mezil stize i bijela knjiga
Bas od Banjske od malena grada,
Od njegove ostarjele majke,
Banu knjiga na koljeno pade,
Kad razgleda i prouci knjigu,
Al' mu knjiga dosta grdno kaze,
Knjiga kaze, dje ga kune majka:
"Dje si, sine, Strahinicu bane?
"\Zlo ti bilo u Krusevcu vino!
"\Zlo ti vino, nesretna tazbina!
"Vidji knjigu, necuvenih jada!
"Iz ubaha jedna pade sila,
"Turski, sine, od Jedrene care,
"A car pade u polje Kosovo,
"A car pade, dovede vezire,
"A vezire, nesretne vecile.
"Sto je zemlje te oblada care,
"\Svu je Tursku silu podigao,
"U Kosovo polje iskupio,
"Pritiskao sve polje Kosovo,
"Uvatio vode obadvije:
"Pokraj Laba i vode Sitnice
"\Sve Kosovo sila pritisnula.
"Kazu, sine, i pricaju ljudi:
"Od mramora do suva javora,
"Od javora, sine, do Sazlije,
"Do Sazlije na cemer cuprije,
"Od cuprije, sine, do Zvecana,
"Od Zvecana kazu od Cecana,
"Od Cecana vrhu do planine
"Turska sila pritisla Kosovo.
"Pod broj, sine, na teftere kazu
"No u cara sto hiljada vojske
"Nekakvoga careva spahije,
"Sto imaju po zemlji timare
"I sto jedu ljeba carevoga
"I sto jasu konje od megdana,
"Sto ne nose po mlogo oruza,
"Do po jednu o pojasu sablju;
"U Turcina, u Turskoga cara,
"Kazu, sine, drugu vojsku silnu
"Ognjevite janjicare Turke,
"Sto Jedrene drze kucu bilu,
"Janjicara kazu sto hiljada;
"Kazu, sine, i govore ljudi
"U Turcina trecu vojsku silnu
"Nekakoga Tuku i Mandzuku,
"A sto huce, a sto grdno tuce.
"U Turcina vojske svakojake,
"U Turcina jednu kazu silu,
"\Samovoljna Turcin-Vlah-Aliju,
"Te ne slusa cara cestitoga,
"\Za vezire nikad i ne misli,
"\Za carevu svu ostalu vojsku
"A koliko mrave po zemljici;
"Takvu silu u Turcina kazu;
"On beza zla, sine, proci ne sce,
"Ne sce s carem, sine, na Kosovo,
"Okrenuo drumom lijevijem,
"Te na nasu Banjsku udario,
"Te ti Banjsku, sine, ojadio
"I zivijem ognjem popalio,
"I najdonji kamen rasturio,
"Vjerne tvoje sluge razagnao,
"\Staru majku tvoju ojadio,
"\Sa konjem joj kosti izlomio,
"Vjernu tvoju ljubu zarobio,
"Odveo je u polje Kosovo,
"Ljubi tvoju ljubu pod cadorom,
"A ja, sine, kukam na garistu,
"A ti vino pijes u Krusevcu!
"\Zlo ti vino napokonje bilo!"
Ja kad bane knjigu proucio,
Muka mu je i zao je bilo,
U obraz je sjetno neveselo,
Mrke brke nisko objesio,
Mrki brci pali na ramena,
U obraz se ljuto namrdio,
Gotove mu suze udariti.
A vidje ga starac Jug Bogdane,
Vidje zeta jutru na uranku,
Planu Juze, kako oganj zivi,
Strahinicu zetu progovara;
"O moj zete, Bog mi s tobom bio!
"Sto si, zete, jutros podranio?
"D u obraz sjetno neveselo?
"Od sta si se, zete, razdertio?
"Na koga si s', zete, razljutio?
"Al' se sure tebe nasmijase,
"U jegleni ruzno govorise?
"Al' surnjaje tebe ne dvorise?
"Al' mahanu toj tazbini nadje?
"Kazi, zete, sta je i kako je?"
Planu bane pa mu progovara:
"Prodj' se taste, stari Jug-Bogdane!
"Ja sam s suram' bio u lijepo,
"A surnjaje gospodske gospodje
"Divno zbore, a divno me dvore,
"Toj tazbini mojoj mane nema,
"No da vidis, sto sam neveseo:
"\Stize knjiga od malene Banjske,
"Bas od moje ostarjele majke;"
Kaze jade tastu na uranku,
Kako su mu dvori poharani,
Kako su mu sluge razagnate,
Kako li je majka pregazena,
Kako li je ljuba zarobljena:
"No moj taste, stari Jug-Bogdane!
"I ako je moja danas ljuba,
"Ljuba moja, al' je scera tvoja:
"\Sramota je i mene i tebe;
"No moj taste, starac Jug-Bogdane!
"Mislis li me mrtva pozaliti,
"Pozali me dok sam u zivotu.
"Molim ti se i ljubim ti ruku,
"Da das mene djece devetoro,
"Djecu tvoju, a sureve moje,
"Da ja, taste, u Kosovo podjem,
"Da potrazim dusmanina moga,
"A careva grdna hainina,
"Koji mi je roblje zarobio;
"A nemoj se, taste, prepanuti,
"Ni za tvoju djecu ubrinuti;
"Ja cu djeci, mojim surevima,
"Hocu njima ruho prom'jeniti,
"A u Tursko ruho oblaciti:
"Oko glave bijele kauke,
"A na pleci zelene dolame,
"A na noge menevis caksire,
"O pojasu sablje plamenite;
"Prizvat' sluge i kazacu junak,
"Neka sluge konje osedlaju,
"Osedlaju, tvrdo opasuju,
"Nek prigrcu mrkim medjedinam':
"Ucinicu djecu janjicare;
"Ja cu djecu sure sjetovati,
"Kade sa mnom bidu kroz Kosovo,
"A kroz vojsku cara ka Kosovu,
"Pred njima cu biti delibasa,
"Nek se stide i nek se prepanu,
"Nek se svoga boje starjesine;
"Kogodj stane u carevoj vojsci,
"Kogodj stane s nama govoriti,
"\Stane Turski, okrene Manovski,
"Ja s Turcima mogu progovorit',
"Mogu Turski, i mogu Manovski,
"I Arapski jezik razumijem,
"I na krpat sitno Arnautski;
"Provodicu djecu kroz Kosovo,
"\Svu cu vojsku Tursku uvoditi,
"Dok ja nadjem dusmanina moga,
"A Turcina silna Vlah-Aliju,
"Koji mi je roblje porobio;
"Nek surevi bidu u nevolji,
"El sam, taste, mogu poginuti,
"Kod sureva ne cu poginuti
"Jali rane lasno dopanuti."
|
|
|