|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Banovic Strahinja
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Banovic Strahinja (III)
Kad to zacu stari Jug Bogdane,
Planu Juze, kako oganj zivi,
Strahinj-banu zetu progovara:
"\Strahinj-bane, ti moj zete mili!
"Vidjeh jutros, da pameti nemas.
"Sto mi djece istes devetoro,
"Da mi djecu vodis u Kosovo,
"U Kosovo, da ih kolju Turci,
"Nemoj, zete, vise progovarat',
"Ne dam djece vodit' u Kosovo,
"Makar sceri nigda ne vidio.
"Mio zete, deli Strahinj-bane!
"Rasta si se tako razdertio?
"\Znas li, zete? ne zna li te ljudi!
"Al' ako je jednu noc nocila,
"Jednu noccu snjime pod cadorom,
"Ne moze ti vise mila biti,
"Bog j' ubio, pa je to prokleto,
"Voli njemu, nego tebe, sine;
"Neka ide, vrag je odnesao!
"Boljom cu te ozeniti ljubom,
"\S tobom hocu ladno piti vino,
"Prijatelji biti do vijeka;
"A ne dam ti djecu u Kosovo."
Planu bane, kako oganj zivi,
U ijedu i toj muci ljutoj
Ne sce viknut' ni prizvati slugu,
Za seiza ni habera nema,
No sam ode k djogu u ahare,
Ja kako ga bane osedlao!
Kako li ga tvrdo opasao!
Pa zauzda djemom od celika,
Pred dvore ga vodi u avliju
K binjektasu bijelu kamenu,
Pa se djogu fati na ramena
Pogleduje devet svojih sura,
A surevi u zemljicu crnu.
Ban poglednu pasenoga svoga,
Nekakoga mlada Nemanjica,
A Nemanjic gleda u zemljicu.
Kad pijahu vino i rakiju,
Svi se fale za dobre junake,
Fale s' zetu i Bogom se kunu:
"Volimo te, Strahinicu bane!
"No svu zemlju nasu carevinu;"
Al' da vidis jada na nevolji!
Banu jutros nema prijatelja:
Nije lasno u Kosovo poci.
Vidje bane, dje mu druga nema,
Sam otide poljem Krusevackim
Ja kad bio niz siroko polje,
Obzire se ka Krusevcu b'jelu,
Ne ce li se sure prisjetiti,
Ne ce li se njima razaliti;
A kad vidje jutros na nevolji
Dje mu nema glavna prijatelja,
Pade na um, pa se dosjetio
Za njegova hrta Karamana,
Koga voli nego dobra djoga,
Te priviknu iz bijela grla,
Ostalo je hrce u aharu;
Zacu glasa, hitro potrcalo
Dok u polju pristize djogina,
Pokraj djoga hrce poskakuje,
A zlatan mu litar pozvekuje,
Milo bilo, razgovori s' bane
Ode Bane na konju djoginu,
Te prijedje polja i planine,
Ja kad dodje u polje Kosovo,
Kad sagleda po Kosovu silu,
Al' se bane malo prepanuo,
Pa pomenu Boga istinoga,
U ordiju pursku ugazio.
Ide bane po polju Kosovu,
Ide bane na cetiri strane,
Trazi bane silna Vlah-Aliju,
Al' ne moze bane da ga nadje;
Spusti s' bane ka vodi Sitnici,
Na jedno je cudo nagazio:
Na obali do vode Sitnice
Jedan zelen tu bijase cador,
Sirok cador polje pritisnuo,
Na cadoru od zlata jabuka,
Ona sija, kako jarko sunce,
Pred cadorom pobijeno koplje,
A za koplje vranac konjic svezan;
Na glavi mu maha Stambolija[40]
Bije nogom desnom i lijevom.
Kad go vidje Strahinicu bane,
Prohesapi i umom premisli,
Bas je cador silna Vlah-Alije,
Te djogina konja prigonjase,
Koplje junak skide sa ramena,
Te cadoru vrata otvorio,
A da vidi, ko je pod cadorom,
Ne bijase silan Vlah-Alija,
No bijase jedan stari dervis,
Bijela mu prosla pojas brada,
Snjime nema nitko pod cadorom,
Bekrija je taj nesrecan dervis,
Pije Turcin vino kondijerom,
No sam lije, no sam casu pije,
Krvav dervis bjese do ociju;
Kad ga vidje Strahinicu bane,
Te mu selam Turski nazivase,
Pijan dervis okom razgledase,
Pa mu mucnu rijec progovara:
"Da si zdravo! deli Strahin-bane
"Od malene Banjske kraj Kosova."
Planu bane, prepade se ljuto,
Te dervisu Turski odgovara:
"Bre! dervisu, nesretna ti majka!
"Rasta pijes? rasta se opijas
"Te u picu grdno progovaras
"I Turcina zoves kaurinom.
"Sta pominjes nekakoga bana?
"Ovo nije Strahinicu bane,
"No ja jesam carevi delija,
"Jedeci se carski pokidase,
"U ordiju Tursku pobjegose,
"\Sve delije hitro potrcase,
"Da jedeke caru pofatamo;
"Ako kazem caru, ja veziru,
"Koju si mi rijec besjedio,
"Hoces, stari, jada dopanuti."
40) t. j. Stambolska (velika) /zobnica./
|
|
|