|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Banovic Strahinja
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Banovic Strahinja (V)
Zbori bane, ne podrani otlen,
Obraca se sa konja djogina:
"O moj brate, starisu dervisu!
"pojis konja jutrom i vecerom,
"pojis konja na vodi Sitnici,
"Nu uvjedzbaj, i pravo mi kazi,
"Dje su brodi na toj vodi ladnoj,
Da ja moga konja ne uglibim?"
A dervis mu pravo progovara:
"\Strahin-bane, ti sokole Srpski!
"Tvome djogu i tvome junastvu
"\Svud su brodi, djegodj dodjes vodi."
Ban udari, vodu prebrodio,
I primi se na konju djoginu,
Primi s' bane uz Golec planinu,
On je ozdo, a sunasce ozgo,
Te ogrija sve polje Kosovo,
I obasja svu carevu vojsku.
Al' da vidis silna Vlah-Alije!
Svu noc ljubi Strahinjovu ljubu
Na planini Turcin pod cadorom;
U Turcina grdan adet bjese.
Kanal svaki zaspat' na uranku,
Na uranku, kad ogr'jeva sunce;
Oci sklopi, te boravi sanak;
Koliko je njemu mila bila
Ta robinja ljuba Strahinova,
Panuo joj glavom na krioce,
Ona drzi silna Vlah-Aliju,
Pa cadoru otvorila vrata,
Ona gleda u polje Kosovo,
Te ti Tursku silu razgleduje.
Pregleduje kaki su cadori,
Pregleduje konje i junake;
Za jad joj se oci otkinuse,
Te poglednu niz Golec planinu,
Vidje okom konja i junaka.
Kako vidje i okom razgleda,
Turcina je dlanom osinula,
Osinu ga po desnom obrazu,
Osinu ga, pa mu progovara:
"Gospodare, silan Vlah-Alija!
"Nu se digni, glavu ne digao!
"Nu opasuj mukadem-pojasa,
"I pripasuj svijetlo oruze,
"Eto k nama Strahinica bana,
"\Sad ce tvoju glavu ukinuti,
"\Sa ce mene oci izvaditi."
Planu Turcin, kako oganj zivi,
Planu Turcin i okom poglednu,
Pa se Turcin grotom nasmijao:
"Duso moja, Strahinjova ljubo!
"Cudno li te vlasce prepanulo!
"Od njega si dzasa zadobila,
"Kad t' odvedem gradu Jedrenetu,
"Ban ce ti se i ondje prizirat';
"Ono nije Strahinicu bane,
"Vec je ono carev delibasa,
"K mene ga je care opravio,
"Jal' je care, jal' Memed vezire,
"Da me care zove na predaju,
"Da ja vojsku caru ne rasturam:
"Prepali se carevi veziri,
"Da im pocem sablju ne udarim;
"No da mozes okom pogledati,
"Ti se, duso, nemoj prepanuti,
"Kad potegnem moju britku sablju,
"Te osinem car'va delibasu,
"Neka drugog vec ne silje k mene."
Strahinova progovara ljuba:
"Gospodare, silan Vlah-Alija!
"Ta l' ne vidis? ispale ti oci!
"Ovo nije carevi delija,
"Moj gospodar Strahinicu bane,
"Ja poznajem celo kako mu je
"I pod celom oci obadvije,
"I njegova oba mrka brka,
"I pod njime puljata djogata,
"I zutoga hrta Karamana;
"Ne sali se glavom, gospodaru!"
Ja kad zacu Ture Vlah-Alija,
Kako li se Ture pridrnulo,
Te poskoci na lagane noge,
Opasuje mukadem-pojasa,
A pinjale ostre za pojasa,
I tu britku sablju pripasuje,
A sve vrana konja pogleduje.
|
|
|