|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Jovan i divski starjesina
Napomena: Objavljena u Becu 1845., Vuk Stefanovic Karadzic
Jovan i divski starjesina
(iz Crne gore) (II dio)
Kad na drumu carevome dodje,
Iz svijeta srete ciridzije
I pred njima ciridziju Rada,
Dje ceraju sezdeset tovarah
Sve na golo vina i senice;
Jovan im se na put ucinio,
I pred njima kapicu skinuo:
"Molim vi se, braco iz svijeta,
"Prodajte mi sezdeset tovarah
"\Sve na golo vina i senice,
"Da ja ranim odagnatu majku,
"Da vi platim zutijem dukatom."
Ciridzije robu mu prodale;
No ga pita ciridzija Rade:
"A tako ti, dijete Jovane!
"Dje je tvoja ostarala majka?"
Jovan majku u pecinu kaze;
Pa s' ondolen snjima podignuo,
Kad daleko od pecine bili,
Ma pecinu bjehu ugledali,
I Jovana ugledala majka,
Pa se ona vrnu u pecinu,
Pa je divu rijec govorila:
"Nu hod', dive, da mi promislimo,
"Evo ide dijete Jovane,
"Kako bismo njega izgubili,
"Pa mi tader da asikujemo."
A div joj je rijec govorio:
"Ucini se bez nevolje bona;
"A kad dodje dijete Jovane,
"On se hoce majci prepanuti,
"Pa ce majku za ponude pitat':
""Bi li, majko, kakvijeh ponudah?" "
"Ti ces njemu ovako kazati:
""Ja bih, sinko, sa bukve jabuku
""Iz velike vode Kaladzijnske;" "
"U vodu je nesita azdaha,
"Sto prozdire konje i junake,
"I kod nje su dva ljuta arslana,
"Sto iziju zivoga junaka;
"Ne bi li ga prozdrla azdaha,
"Il' izjeli dva ljuti arslana."
Pa kad Jovan u pecinu dodje,
Ali bonu nahodio majku;
Sjede Jovan majci vise glave,
Zalosne ga suze propanule:
"Kuku mene, moja mila majko!
"Bi li, majko, kakvijeh ponudah?"
Ona mu je rijec govorila.
"Ja bih, sinko, sa bukve jabuku
"Iz velike vode Kaladzijnske,
"Cini mi se, bi mi bolje bilo."
Skoci Jovan od zemlje na noge,
I Labuda svoga uzjahao,
Pa otide noci bez mjeseca,
Hitro Jovan k vodi dolazio,
I u vodu ugoni Labuda,
Te dofati sa bukve jabuku,
A kad bio ukraj vode ladne,
Opazi ga nesita azdaha,
Na Jovana uris ucinjela,
Na sablju je Jovan docekuje,
I azdahi glavu okinuo;
Al' skocise dva silni arslana,
I veliku vodu zamutise,
A Jovanu skacu na Labuda,
Dijete je srca zestokoga,
Oba ih je ziva ufatio,
Labudu ih za rep savezao,
Povede ih zelenom planinom,
U pecinu majci dolazio,
I dade joj sa bukve jabuku.
Kad to vidje Jovanova majka,
Jovanu je rijec govorila:
"O Jovane, da te, sinko, pitam:
"Bud sam ides zelenom planinom,
"Da t' ufate od gore hajduci,
"Da ti spute obadvije ruke,
"Bi l' ti i sto zadrzalo ruke?"
A Jovan joj tader govorio:
"Ja bih svasto, majko, raskinuo,
"Do prokleto drndarsko tetivo."
Kad to cula Jovanova majka,
Ona skoci od zemlje na noge,
I tetivo hitro nalazila,
Pa je njemu ruke savezala
Od lakatah te do vrh nokatah,
Od nokatah lije krvca crna,
Pa je Jovan majci govorio:
"A za Boga, ostarala majko!
"Odrijesi moje b'jele ruke,
"Jer mi, majko, obje otpadose."
Ona trnu od zemlje na noge,
Hitro diva iz pecine vika.
Brzo divski dodje starjesina;
Od Jovana muku napravise:
Obadva mu oka izvadise,
Bacise ga ukraj od pecine.
Pa su ondje nojcu boravili.
Kada sjutra dan i zora dodje,
No se kucka s divom dogovara:
"Cujes li me, divski starjesina!
"Ti dofati ludoga Jovana,
"\Slijepa ga na Labuda baci,
"Povedi ga zelenom planinom,
"Te ga baci u jamu studenu."
Skoci dive, dofati Jovana,
Kad ga dive bjese dofatio,
Stade cika ludoga Jovana,
Pa ih kumi Bogom velikijem:
"Nemojte me u jamu bacivat',
No me bac'te na drum u planinu."
No mu majka ni habera ne ma,
Vec je ona divu govorila:
"Baci, dive, vraga i djavola."
Povede ga zelenom planinom,
Silnu jamu ukraj druma nadje,
Pa ga jami u dubljinu baci.
Kud ce diva nesreca taknuti!
Ali je to Gospod naredio,
Te mu sveza nad jamu Labuda,
Pa otolen u pecinu podje.
Malo bilo, nista ne stanulo,
Da je kome zalost poslusati:
Stoji cika gojena Labuda,
Labud bije jamu kopitima
(Od kopitah cjepanice skacu),
Da dofati zubom gospodara;
Ali stade tutanj uz planinu:
Evo ide tridest ciridzija
I pred njima ciridzija Rade,
Kad pogleda ukraj druma puta,
Visti Labud vis' luda Jovana,
No govori ciridzija Rade:
"Nu vidjite, moja braco draga!
"Eno Labud ludoga Jovana,
"Dje mu pusti u planinu visti,
"Bog zna, mu je Jovan poginuo;
"Haj'te, braco, da vidimo ondje."
|
|
|