Up First Prev Next Last
Naslov: Pobratimski darovi
Napomena: U Becu 1853., Vuk Stefanovic Karadzic
Pricaju ljudi da je u stara vremena bio nekakav silan coek koji se nikad
Bogu ne moljase, ni u crkvu idase, niti se po zakonu ispovijedase ni
pricescivase, nego u svaka bezakonja upadase, da je cijeli grad od njega
na jadima bio. Od vise sile nije htio ozeniti se kao sto Gospod Bog
zapovijeda, nego naumi da vjenca azdaju kako ce vise zlo ciniti, i uputi
se u nekaku pustinju dje su strasna jezera, ali ne pogodi puta, i tako ga
noc stigne te u nekakoj pecini zanoci. Tek sto zaspao bjese, cuje u
pecini klopot svakojakijeh veriga, tutnjavinu kao gromovi, dok u tome i
probudi se. Kad evo ti na jedan put svanu u pecini kao dan, i tusta i
tama od svake vrste ljudi, crnijeh, crljenijeh i zutijeh, u razlicite
haljine obuceni, a pred njima jedan starac bijele kose i brade kao ovca,
na dvije dvorogaste sljake, koji mu rece: "koji si ti?" A on mu u strahu
odgovori: "Putnik iz daleke zemlje, i vas drug." Na to mu starac
odgovori:" Ako si nas, treba da se pobratimis sa mnom, ako zelis srecan
da budes." On na to pristane i pobratimi se sa starcem. Posto se
pobratimise, rece mu starac: "E pobratime, sad da se darujemo, ja cu
tebe darovati snagu i blago, a ti mene za oba ova dara samo svoju dusu."
Ovi covjek premda je bio opak, opet promisli hoce li dati svoju dusu,
ali ga strah nagna, te se darovase. Starac zapahnu njega duhom, te u oni
cas stece krila, rep i male roscice na glavi, i dade mu jedan stap
dvorogi, crljen kao vatra, govoreci mu: "Evo ti ovi stap, kad ti godj bude
potreba od novaca, njime u stogodj kucnes ondole ce izlaziti na stotine
onake aspre kake ti namijenis." Obraduje se ovi covjek, te ujutro kad
svane odvoji se od pobratima te onaki kakav je krenu, i idavsi za dugo
pocine pod jednijem velikijem kamenom, pa pocne da kusa srecu u stapu.
Kucne njim u kam govoreci: "\Sve zuti cekini da budu!" I cekini iz kamena
porevase tako da njega pritiskose i zamalo ne udavise, a on zavika:
"Pobratime! pobratime! pogiboh!" U to dolece mu pobratim govoreci"Evo
me, sta je?" A on mu odgovori: "Evo pritiskose me cekini, hoce da me
udave." A pobratim mu rece: "Reci: ""dosta vec"", pa ne ce vise
izlaziti." Po sto on rece: "dosta vec" i cekini prestadose izlaziti,
rece mu starac: "Uzmi koliko mozes, pak hajde od mjesta do mjesta, te
kupuj duse za blago." Onda on oprostivsi se s pobratimom uputi se te k
jednome gradu. Kad dodje na jednu raskrsnicu na jedan put nestade aspri s
pleci; on se obazre i ugleda jednoga kaludjera na jednome cosku dje sjedi
i brojanice u rukama drzi. "Ha!" rece sam u sebi "idem onoga kaludjera
prevariti i hocu da iz njega cekini izviru." Pa se primakne kaludjeru i
kucne ga stapom govoreci: "\Sve cekini i talijeri." Ali na mjesto aspri
rastopi mu se stap u ruci, a kaludjer prekrsti one brojanice pak mu ih
natace na glavu i rece: "Da vaskrsne Bog!" I on se u oni cas strese i
provrze se covjekom kakav je i bio Ondar mu kaludjer rece: "O Hriscanine!
Hriscanine! pokaj se od svojijeh grijehova, i moli se Bogu i zahvali mu
koji je cuo plac roditelja tvojijeh na nebu u oni cas kad si dusu svoju
prodao, pak se prodji djavoljijeh aspri, nego se trudi." Coek mu se
pokloni, zahvali i u ruku ga poljubi pa ode doma i pokaja se i kao pravi
Hriscanin do duboke starosti zivlje. I Bog s nama!
|
|