Cyrillic     Latinic     IPP     KASC  
Up First Prev Next Last

Naslov: Crno jagnje

Napomena: U Becu 1853., Vuk Stefanovic Karadzic

Bio jedan carev sin koji se bjese zarekao da se ne ce ozeniti dotlen dotlen godj u snu ne vidi djevojku koja ce mu reci: "Ja sam tvoja, ja cu ti biti sretnja i rodicu ti sina sa sjajnom zvijezdom na celu." I ovo nikomu ne kazivase dok jednu noc u snu javi mu se nekakva prelijepa zena i rece mu: "Sto junace cinis te se ne zenis? Eno ti tri sirote djevojke bez oca i majke u jednoj kuci pozemljusi koja je na troje razdijeljena i pred svakom opleten sarapod, i svaka po sebe razlicitu rabotu posluje: jedna veze, druga plete, a treca pjevajuci prciju sije. Nego kad se probudis, hajde u lov, i uputi se k najblizemu selu, na putu ces sresti jedno jagnje crno bez biljega sa zlatnijem roscicima, i ono ce te pred djevojacku kucu dovesti." Kad se ujutro carev sin probudi, obraduje se i kako mu je rekla ona zena tako i ucini. Podrani rano te sa slugama u lov krene. Kad na putu sretne ono crno jagnje, rece slugama: "Vi hajte ca, ili me ovdjen pricekajte, pa kad me vidite, tadar mi se nadajte." Po tom on podje za jagnjetom dok ugleda kucicu na tri sarapoda, i u svakome po djevojka dje rabotaju kako mu je ona zena bila kazala; i zacudjen ljepoti onijeh djevojaka, ne mogase razlikovati koja je od koje ljepsa, pa im nazove: "Pomoz' bog" Jedna mu od nji, najstarija rece: "Bog daj budi gospodinu!" druga: "Dobra ti sreca delijo!" a treca: "\Sa srecom dosao sretnji i presretnji junace!" Zacudi se carev sin na ovake odgovore, a najvise na ovi najpotonje djevojke i promisli u sebe da ce biti srecan i presrecan ako ovu uzme, te snimi s desne ruke prsten i stavi joj na ruku govoreci joj: "Ti si moja zarucnica." Pa otolen svoj put, te doma. Kazuje ocu sve sta je i kako; otac mu se vrlo obraduje i veliko veselje ucini. One druge dvije sestre posto vidjese da im se sestra najmladja vjeri preko njih zivijeh i starijih, pocnu joj o glavi raditi i domisljati se kako ce je obestrviti, i dogovore se te dozovu jednu vjesticu, babu iz sela, koja je znala madjijati, i obecaju joj sve sto imaju ako sto ucini da se njihova sestra ne uda; te ova baba da im jednu travu i rece im: "Dacete joj ovu travu da popije ujutro na ste srca u vodi nenacetoj, i kako je popije doci ce joj pamrak u glavu, te ce u goru pobjeci, i kad se u gori nadje, vec se doma ne vrce, nego ce se samodaviti u pustinji ili ce je zvjerad rastrci; a kada dodje oni coek, ono je carev sin, reci cete mu da je sama pobjegla." Kako im ova baba rece, tako bezdusnice i ucine; dadu joj onu travu u vodi, pa teke popi, poce tamo amo bjezati te u pustinju kao izvan sebe. Sjutra dan opet dodje carev sin da svoju zarucnicu nadje, ali mu svasti odgovore da je sama jutros rano nekud pobjegla i da nista ne znadu kuda se strvila, i pocnu kao plakati i zaliti je pred njim. Carev sin odmah brze bolje za njom u goru da je trazi, kao pomamljen; kad cuje negdje da neko zavija i place, te on po glasu trci, kad li nadje svoju zarucnicu dje se pribila pri jednome kamenu na pola mrtva od velikoga straha i placa; on pretrci k njoj i placuci je prigrli i zavice: "Ha blago mene, evo mi je!" Ona ga poznade, i teke cu njegov glas, i ona njega zagrli, te od velike radosti i placa njemu na ruke ispijenu. Kad to vidje carev sin, izvadi noz iza pasa, te sam sebe ubi, i oboje mrtvi na zemlju padose. U ovi isti cas Bozja volja! car spavase, i u snu ona ista zena sto je carevu sinu na snu dolazila, pojavi se caru govoreci: "Ustaj na noge, tvoj je sin mrtav i tvoja snaha; nego uzmi travu sto pod uzglavnicom nadjes i trci u tu i u tu goru, naci ces ih oboje jedno do drugoga mrtvo, pa pomazi rane sinu i dobro travu ozmi da mu od nje sok u ranu uljeze, a snasi srce namazi, i triput reci: ustanite nesretnji pa sretnji, ako Bog da." Probudi se car i uplasen prevrne uzglavnicu i nadje pod njom travu zutu kao zukovi cvijet, te poteci na konju put one gore dje mu je receno. Kad tamo, nadje sina i snahu pruceni jedno pokraj drugoga, i pocne nazimati sok od one trave sinu u rane a snasi srce mazati njome, i ne izrekao bjese trecu rijec: "ustanite nesretnji pa sretnji, ako Bog da!" oboje ustadose na noge kao da im nista nije bilo. Mrtvi se zacude kako uskrsnuse, a otac radujuci se povede ih u svoj dvor, pa ih vjenca, i prve godine rodi mlada carica sina sa zlatnom zvijezdom na celu.