Napomena: U Becu 1853., Vuk Stefanovic Karadzic

Imase nekakav car zenu koju preko nacina milovase. Oni od svoga srca nemadijahu nista drugo do jednu jedinicu scer, koja vec bjese prispjela za udaju. Ova carica razboli se i kad vidi da ne ce ostati, nego da ce umrijeti, zazove muza cara, i suze roneci, na cetiri oka rece mu: "Evo se priblizila posljednja ura moje case, i ja cu umrijeti pridje no treci kokoti zapoju, i ja znam da se ti ne mozes proci da se ne zenis, i bila ti sreca! i prosto ti bilo od Boga i od mene gresnice! ali tako ti ovoga i onoga svijeta, cuj me i poslusaj me sto cu ti reci: evo ti prsten, i koju djevojku nadjes i isprosis, nemoj je vjencati ako joj ovi prsten ne uzme dobro na prvi prst desne ruke, i zaklinjem te po triput od neba do zemlje, da onu djevojku sebe vjencas mjesto mene kojoj pristane najljepse na ruku, a ako me ne poslusas, sve sto radio i o cemu se Bogu molio sve ti uzalud i naopako obrsilo, i od tebe ne ostalo traga." Car joj se obeca i zakune da ne ce vjencati nikakve djevojke ako joj dobro ne uzide oni prsten, i ako je ne bi nasao, da se ne ce ni ozeniti. Carica mu na to odgovori: "Naci ces je, samo ne prestupi kletve da te ljuta zmija ne uvjede," i tek sto ovo izrece, izdahnu. Car po smrti zeninoj poslje sluge po onome gradu da obiduju sve djevojke hoce li kojoj oni prsten dobro ici, ali kad u gradu ne nadjose, posla ih po bijelome svijetu da traze eda bi se po sreci koja nasla, ali sve zaludu. Sluge se vrnuse nakom toliko sile vremena i kazu caru da u svijetu djevojke ne nadjose kojoj ne bi ili prevelik ili preuzak ovi prsten. Car se na cudu nadje sta ce kako li ce: htio bi se zeniti, a djevojke nema, htio bi kletvu prestupiti, ali ne smije od straha da ga ne postigne, i onako uzmucen u mislima, baci oni prsten, te dje ce? nego odskoci s doline te njegovoj istoj sceri na skut, a ona videci zlatni i lijepi prsten, uzme ga te stavi na prvi prst od desne ruke, i pruzajuci ruku put svoga oca rece mu: "Vidji tata, kako mi lijepo stoji." Kad vidje car, onesvjesnu od cuda, i za cijelo po dana razabrati se nije mogao, dok njegova scer u to skoci i kao da ga rukama potkrijepi i zagrli, pocne od zalosti nad njim plakati, dok se na jedan put osvijesti i rece sceri: "Ti si moja zena, tako je zar Bog osudio, i ti ces biti carica mjesto svoje pokojne matere." Scer mu se stane cuditi sta zbori, i kao za luda i nesvijesna coeka cijeniti ga, ali nakom dugoga prepiranja vidje vec da nije kudj kamo, te ona sta ce, da je otac ne vjenca i da pas pasu kao prikazanije ne kazuje, naumi da ubije sama sebe, te tako i ucini: uzme ocin handzar te njime sama sebe usred srca. Otac posto vidje poruci za bajalicu te mu ona rece: "Evo ti svirala, pak joj nad glavom sviri od zraka do mraka, i ozivljece ti." Car tako i ucini, i teke stane zvijukati okolo mrtve sceri, ona sjede, a otac je zagrli i odmah naredi da se sjutradan pripravi sto treba za svadbu. Kad scer ovo docuje, uzme ocinu sablju te sama sebe lijevu ruku osijece, a desnu u ognju izgori. U jutru sluge pripravljaju svadbu, a jedan od njih dokaze caru kako mu je vidio scer bez, ruka. Otac joj potece i kad je vidi, opet brze bolje za bajalicu, te mu ona da nekakve trave, i teke joj rucne pateljke namaza, iznikose ruke kakve su i bile. Car ondar stavi scer pod strazu da ne bi opet sto od svoga zivota sama sebi ucinila, te tako ne moguci vec nista, setajuci se tamo amo kroz kamaru ugleda negdje u nekakvome cosku od kuce nekakav stap vas od suhoga zlata, na kojemu pise krvavijem slovima: "Ne tici me." Ona se zacudi sta to moze biti, prihvati stap u ruke, i tek sto ga poce prevrtati preko prsta od ruke, u oni isti cas ona se prometnu ovca, i poce kroz kucu blejati. Kad vidjese sluge, svi se od straha i od cuda prepadose i pobjegose kazujuci caru, dok i sam car vidje, i brze bolje opet za bajalicu, a ona mu odgovori da lijeka ne zna nikakoga, nego da druge bajalice dobavlja. Car po tom hodjase na mnoge bajalice, ali mu svaka odgovori da tome lijeka ne zna i tako ne moguci sceri svoje povratiti, vise se ne ozeni. Po tom je ovca svedjer uz cara skakutala i blejala, a on je njivio i gojio kao svoje dijete, i kad car umre, u oni dan umre i ovca.