Up First Prev Next Last
Naslov: Bas Celik (IV)
Napomena: U Becu 1870., Vuk Stefanovic Karadzic
Onda carevic uzme perce pa podje traziti Bas Celika. Putujuci tako za
dugo po svijetu dodje u trecu varos, kako udje u varos, al' eto ti djevojke
pa povice sa cardaka: "Odjasi konja pa hodi u avliju." Carevic svrata
konja pa upravo u avliju, kad tamo al' evo ti njegove sestre najmladje,
ruke sire, pa se u lica ljube, vodi brata na kulu a konja u arove. Brat je
pita: "\Za koga si se, sestro, ti udala, koji je tvoj coek?" Ona mu
odgovori: "Moj je coek car orlujski za njega sam se udala." Kad car dodje
u vece kuci, zena ga doceka a on ni reci, nego veli: "Ko je ovdje u dvor
od ljudi dosao, kazuj odmah!" Ona mu odgovori: "Nije niko", pa pocnu
vecerati. Onda mu zena veli: "Da li bi ti stogodj mojoj braci ucinio, da
odkud dodju?" Car joj rece: "Ja bi najstarijeg ti i srednjeg brata ubio, a
najmladjeg ne bi; njemu bi i u pomoc svakad pritekao, kad bi mogao." Onda
ona caru kaze: "Evo onaj moj najmladji brat a tvoj surak dosao da me
vidi." Onda car zapovjedi da ga predanj dovedu, doceka ga na noge pa se
snjime poljubi i rece mu: "Dobro dosao, suro!" A taj njemu odgovori: "Bolje
tebe nasao, zete!" Pa odmah sjednu vecerati. Za vecerom se razgovaraju o
svacemu, i naposljetku carevic kaze da ide Bas Celika da trazi. Kad to
zacu car orlujski, stane ga odvracati govoreci mu: "Prodji se ti, suro,
toga djavoljeg vraga, i ne idi tijem putem, nego ostani ovdje kod mene,
bices svega zadovoljan." Ali carev sin to ne slusa, nego sjutra dan kako
svane opremi se i podje dalje traziti Bas Celika. Onda car orlujski kad
vidi da ga odvratiti ne moze, izvadi jedno perce pa ga dade suri, "na"
veli "suro, kad ti bude nevolja, ti ukresi vatru pa ga zapali, ja cu ti
onda s mojijem orlovima odmah u pomoc doci." Carevic uzme perce i podje
traziti Bas Celika. Putujuci po svijetu od grada do grada tako sve dalje
i dalje najposlije nadje svoju zenu u jednoj pecini. Zena kako ga vidi,
zacudi se pa mu rece: "\Za Boga, cojce, od kud ti ovdje?" A on joj sve po
istini kaze, i veli: "Bjezi, zeno, da bjezimo!" No ona mu na to
odgovori: "Kud ces, kad ce nas Bas Celik stici odmah, pa ce" veli "tebe
pogubiti a mene vratiti. Carevic znajuci da ima jos "tri vjekova da
zivi, nagovori zenu da bjeze, pa tako i ucine. No kad oni pocnu bjegati,
Bas Celik to dozna pa brze potrci i carevica stigne pa povice: "E
carevicu, zar ti ukrade zenu", pa mu zenu otme i kaze: "Ja ti sad zivot
prastam, jer znam da sam ti kazao, da cu ti dati tri zivota, pa sad idi,
ama vise za zenu nemoj da se vracas, jer ces poginuti." Posto to rece
Bas Celik, odvede zenu sa sobom, a carevic opet ostane sam ne znajuci
sto ce. Najposlije se rijesi da na novo ide za zenu svoju. Kad dodje
blizu one pecine, uluci priliku kad Bas Celik bude otisao, pa zenu opet
povede sa sobom da bjeze. No Bas Celik odmah to dozna, pa potrci i
carevica stigne pa povadi strijelu i povice: "Volis li" veli "da te
ustrijelim ili da te sabljom posijecem?" Carevic stane se moliti, i Bas
Celik mu rece: "Ja ti sad i drugi zivot poklanjam, no ti kazem da se vise
ne usudis da se za zenu vratas, jer necu vise da poklanjam zivot, no cu
te na mjestu pogubiti." Posto to rece, uzme zenu pa je odvede, a carevic
opet ostane sam misleci sve jednako, kako bi zenu svoju izbavio.
Najposlije sam sebi kaze: "A sto bi se Bas-Celika bojao, kad jos imam
dva zivota, jedan sto mi je on poklonio, a jedan moj?" pa zakljuci da se
sjutra zeni povrati, kad Bas Celika nije bilo kod nje: "Hajde" veli "da
idemo bjezati." Ona ga razbijase da im nije vajde bjezati, jer ce ih
stici, no coek njen primora je, pa pocnu bjezati, a Bas Celik brzo ih
stigne pa povice: "Cekaj, ja ti vise ne prastam!" Carevic se prepane i
pocne ga moliti da mu oprosti, ali Bas Celik rece mu: "\Znas li da sam ti
kazao da cu ti pokloniti tri vijeka? eto sad ti treci poklanjam, i vise
zivota od mene nemas, nego idi kuci, i nemoj zivot svoj sto ti ga je Bog
dao da izgubis." Carevic videci da protiv ove sile ne moze nista, podje
kuci, no jednako misljase kako bi zenu svoju Bas Celiku oteo, dok mu na
jedanput padne na um, sto su mu zetovi kazali, kad mu je svaki od njih po
jedno perce dao. Onda rece sam sebi: "Hocu bas i cetvrti put da se
vratim da zenu moju povratim, pa ako mi bude do nevolje, onda cu pera da
zapalim da mi zetovi u pomoc dodju," pa se odmah digne i opet se vrati
onoj pecini, dje Bas Celik drzase zenu njegovu, i kad iz daleka vidi da
Bas Celik nekud ode, javi se zeni, a ona se zacudi i prepane pa mu rece:
"Boga ti, zar ti je tako omrznulo zivljeti, te si se vratio po mene!" No
on joj kaze za zetove kako su mu dali svaki po jedno perce, pa kako cedu
mu doci u pomoc, ako mu bude do nevolje, "pa za to sam" veli "jos jedared
dosao po tebe; hajde odmah da bjezimo" i tako i ucine i pocnu bjezati,
ali Bas Celik to odmah dozna pa iz daleka povice: "\Stani, carevicu,
nijesi utekao!" A carevic kad vidi Bas Celika, povadi ona sva tri pera i
kresivo, pa stane kresati dok malo vatru prizeze pa zapali sva tri pera,
ali dok je zapalio Bas Celik ga stigne, potegne sablju i carevica na
dvije pole rasjece. U isti cas eto ti cuda! Doleti car zmajski sa
svojijem zmajevima, car sokolovski sa sokolovima i car orlujski s
orlovima, pa se s Bas Celikom strasno pobiju i mnogo se krvi prolije,
ali Bas Celik opet ugrabi zenu i utece.
Onda tri cara stanu svoga mrtva sura gledati i zakljuce da mu zivot
povrate, pa onda zapitaju najbrza tri zmaja koji moze najbrze s Jordana
vode donijeti. Jedan veli: "Ja mogu za po sahata;" drugi veli: "Ja mogu
za jedan cetvrt sahata;" treci veli: "Ja mogu za devet trenutaka." Onda
carevi povicu ovome: "A sad ti, zmaje, brze pohitaj", ovaj rasiri silu
vatrenu i donese zaista za devet trenutaka vode s Jordana. Carevi uzmu
vodu, pospu vodom po onijem ranama, kud je carevic rasjecen bio, kad
pospu, rane se sastave, i carevic skoci na noge te ozivi.
Onda ga carevi sjetuju: "Idi sad kuci, kad si se smrti izbavio." Carevic
njima veli da ce jost jedanput da ide srecu pokusati i zenu ma na koj
nacin ukrasti. Carevi, zetovi njegovi, vele mu: "Nemoj, poginuces zaista
sad ako odes, jer zivota ti drugog nema osim onoga tvoga od Boga. Ali
carevic nece za to da cuje. Onda mu carevi reku: "E kad vec hoces silom
da ides, a ti nemoj odmah zenu da vodis, nego joj kazi da pita Bas
Celika, dje mu je junastvo, pa onda dodji da nam kazes, mi cemo ti pomoci
da ga osvojimo." Onda carevic ode krisom i dodje zeni, pa je nauci da
kusa Bas Celika dje mu je junastvo, pa se vrati natrag. Kad Bas Celik
kuci dodje, zena ga stane pitati: "Boga ti, dje je to tvoje junastvo?" Bas
Celik joj rece: "Moja zeno, moje je junastvo u sablji mojoj." Onda se
zena stane moliti spram sablje Bogu. Bas Celik kad to vidi, udari u smjeh
pa rece: "O luda zeno! nije moje junastvo u sablji, nego je u mojoj
strijeli" a ona se onda okrene Bogu moliti spram strijele, a Bas Celik
joj rece: "O zeno, dobro li te neki uci da me kusas, dje je moje
junastvo! ja bi rekao da je ziv tvoj coek, pa on te uci." a ona se pocne
kleti da je niko ne uci, jer i nema ko. Poslije nekoliko dana dodje joj
coek, ona mu sve kaze kako jos nije mogla doznati od Bas Celika, dje mu
je junastvo, a coek joj odgovori: "Kusaj ga opet" pa ode.
Kad Bas Celik dodje, zena ga stane opet pitati, dje mu je junastvo. Onda
joj Bas Celik odgovori: "Kad ti moje junastvo tako postujes, ja cu ti
istinu da kazem, dje je moje junastvo," pa onda stane kazivati: "Daleko
odavdje ima jedna visoka planina, u onoj planini jedna lisica, u lisici
srce, u srcu jedna tica, u onoj je tici moje junastvo, ama se ona lisica
neda lako uhvatiti: ona se moze pretvorsi u razne nacine." Sjutra dan
kad Bas Celik ode, carevic opet dodje zeni svojoj da cuje sta je doznala,
a zena mu sve kaze. Onda carevic otide upravo zetovima, a oni ga jedva
docekaju da cuju, dje je Bas Celikovo junastvo, pa se odmah dignu i sa
carevicem otidu. Kad tamo dodju u onu planinu, puste orlove da love
lisicu, a lisica pobegne u jedno jezero koje je bilo u sred one planine,
i pretvori se u utvu sestokrilu, ali sokolovi odmah za njom i odandje je
izagnaju, onda ona poleti u oblake pa pocne bjezati, a zmajevi za njom!
Ona brze onda pretvori se opet u lisicu i stane po zemlji bjezati, ali tu
je orlovi docekaju i ostala vojska, pa je salete i uhvate. Onda carevi
zapovede te se lisica raspori i srce izvadi pa naloze vatru, srce
raspore, iz srca ticu izvade i u vatru bace, kako tica izgori Bas Celik
pogine. Carevic onda uzme svoju zenu pa ode snjome kuci.
|
|