Up First Prev Next Last
Naslov: Jarac zivoderac
Napomena: U Becu 1870., Vuk Stefanovic Karadzic
Bio starac i baba, pa imali dva sina i dvije snahe. Oni su bili vrlo
siromasni i nijesu nista imali do jednoga jarca. Jedan dan poslje starac
mladju snahu da vodi jarca u sumu, da mu nakrese da ne bi krepao od
gladi. Ona po zapovijesti otide s jarcem, ali malo cas, eto ti jarca
kudji, pa se stane drekenjati oko kuce: "Mehehe!" Starac izidje i zapita ga
sta mu je i sta je dosao kuci." A on odgovori: "Poslao si snahu da mi
krese da brstim, a ona mi natakla guzvu na gubicu, pa ne mogu." Onda
starac poslje drugu snahu; ali jarac onako uradi i kod nje. Poslje starac
sina mladjega, ali jarac onako uradi i njemu; poslje starijega, i starijemu
ucini jarac onako. Sad podje baka, uzme u rukavicu osjevina, i stane
prosipati za sobom, vabeci jarca: "Jac, jaco, jac, jaco!" Jarac idjase za
babom, dokle tecijase iz njezine rukavice osjevina, a kad nestade, on se
onda vrati kuci po svome obicaju i stane ga dreka oko kuce: "Mehehe!"
Opet ga starac zapita, sto mu je, a on odgovori: "Poslao si baburinu da
mi krese da brstim, a ona mi natakla guzvu na gubicu, pa ne mogu."
Starac misleci da je istina, sto jarac govori, podje sam s njime; a jarac
isto onako uradi i njemu. Tada se starac razljuti, i kako dodje kuci, odmah
jarca zakolje, odere ga, osoli, natakne na razanj i pripece ga k vatri, a
moj ti jarac skoci s raznja, pa bjezi! bjezi! te u lisiciju jamu, a
lisice ne bjese kod kuce. Kad lisica dodje, cuje da ima netko u njezinoj
kuci, i ne smjedne uljeci unutra, nego podje do svoje kuce nevesela i
zalosna. Iduci tako eto ti pred nju zeca, pa je zapita, sta trazi tuda
tako nevesela. A ona mu kaze da se netko uvukao u njezinu kucu, pak sad
ne smije unutra. Onda zec rece: "Hajdemo nas dvoje, da vidimo, tko bi to
bio." I tako podju. Kad dodju pred jamu, povice zec: "Tko je u tetinoj
jami?" A jarac iznutra odgovori: "Ja sam jarac zivoderac, ziv klan ne
doklan, ziv soljen ne dosoljen, ziv pecen ne dopecen! zubi su mi kao
kolac, pregriscu te kao konac." Kad to cuju zec i lisica, poplase se pa
pobjegnu bez obzira. Bjezeci tako naidju na vuka, medjeda i lava, pa ih
ovi zapitaju, sta im je, sto bjeze. Kad lisica i zec vide ovako drustvo,
oni se zaustave pa im pripovjede, sta je i kako je. Onda se dignu svi
zajedno, eda bi kako uveli tetu u njezinu kucu; ali im zalud bjese muka,
jer im jarac svakome odgovori kao i zecu. Hodajuci tako neveseli po polju
i brinuci se tetom, sretvu jeza, i on ih zapita, sta rade u drustvu
toliki, a oni mu kazu sve sta je i kako je. Onda rece jez: "Hajde da i
ja srecu pokusam, da vidim tko je to." Kad dodju pred jamu, povice jez:
"Tko je to u tetinoj kuci?" Jarac odgovori: "Ja sam jarac zivoderac, ziv
klan, ne doklan, ziv soljen nedosoljen, ziv pecen ne dopecen! zubi su mi
kao kolac, pregriscu te kao konac." Na to mu jez rece: "Ja sam jez,
svemu selu knez, savicu se u trubicu, uboscu te u g... .u" A moj ti
jarac bjezi!
|
|