Napomena: U Becu 1870., Vuk Stefanovic Karadzic

Seljani kupuju pamet

Sastanu se jedan dan na obicno mjesto starjesine i glavar od jednoga mjesta koji je na moru skolj, i stanu se koriti jedni drugoga, kako od njih nikad ne moze biti mudar kao sto u druga mjesta ima mudrijeh ljudi. "\Znate li, braco" rece jedan ponajmudriji "do cesa je to? Sve bez puste pameti, nego ajdemo skupiti pedeset talijera pa da posljemo u Mletke trojicu od nas da kupe, jer su Mlecici, cuo sam, najmudriji i da toliko pameti imaju, da i prodavati mogu pa i cijene." Svi na to pristanu, te skupe recene novce i oprave trojicu, te u Mletke. Kad tamo dodju, pocnu pripitivati dje bi je kupili i po sto oka. Tako se namjere na nekakva majstora hitra u rugi i podsmijehu, koji im rece: "Ja cu vam prodati ne oku no litru, a dvije neka mi ostanu za te aspre." Oni pristanu, a on od nekuda dobavi jednoga misa, te ziva zatvori u jednoj skatuljici, i rece im: "Evo vam pamet ovdje, nego odmah bjezite doma, i ne otvorajte, pridje no doma dodjete." Seljani se vrate veseli u isti brod, s kojim su i dosli, pa kad dodju blizu svojega mjesta, rece jedan od njih: "Vaistinu nije pravo da pamet podijelimo svakome jednako, nego uzmimo mi trojica polovicu a polovica neka svemu selu." Ostala dvojica pristanu odmah na to, pa kad otvore skatuljicu, a mis kao mis pobjegne te se negdje u brod zavuce. Sad seljaci nacnu kukati i lelekati a jedan odgovori: "Sto vam je? evo je u brodu, nigdje nije pobjegla." Kad dodju, docekaju ih braca zeljno i radosno, no kad cuju zli glas, ozlovolje se, pa se najposlije dogovore te brod izvuku na suho i stanu ga redom cuvati sve po jedan od sela, pa kad godj bi sto sceli da komu mudro otpisu ili odgovore, vazda bi u brod otisli, da najpridje pameti napune.