Napomena: U Becu 1870., Vuk Stefanovic Karadzic

Ero s onoga svijeta

Kopao Turcin s Turkinjom kukuruze, pa na podne otide Turcin da prepne i da napoji. konja, a Turkinja ostane odmarajuci se u ladu. U tom udari odnekud Ero: "Pomozi Bog kado!" "Bog ti pomogao kmete! a odakle si ti kmete!" "Ja sam, kado! s onoga svijeta." "Je li Boga ti! a nijesi li vidjeo tamo moga Muju, koji je umro prije nekoliko mjeseci?" "O! kako ga ne bi vidjeo! on je moj prvi komsija." "Pa kako je, Boga ti! Kako zivi?" "Vala Bogu! zdravo je, ali se Bog me dosta muci bez asluka: nema zasto da kupi duvana, niti ima cim da plati kavu u drustvu." "A oces li ti opet natrag? ne bi li mu mogao ponijeti, da mu posljem malo asluka?" "Bi, zasto ne bi, ja idem sad upravo tamo." Onda Turkinja otrci tamo, dje joj se muz bio skinuo od vrucine, te uzme kesu s novcima, i stogodj bude novaca u njoj, da Eri, da ponese Muji. Ero dokopa novce, pa metne u njedra, pa bjezi uz potok. Tek sto Ero zamakne uz potok, al eto ti Turcina dje vodi konja da napoji, a Turkinja te predanjga: "Da vidis, moj covece! tuda sad prodje jedan kmet s onoga svijeta, pa kaze za nasega Muju, da se muci bez asluka: nema za sto da kupi duvana, niti ima cim da plati kavu u drustvu; te sam mu ja dala ono novaca, sto je bilo u tvojoj kesi, da mu ponese." A Turcin: ,.Pa kud ode? kud ode?" A kad mu zena kaze, da je otisao uz potok, onda on brze bolje skoci na gola konja, pa poceraj uz potok! Kad se obazre Ero i vidi Turcina, dje trci za njim, a on onda bjezi! Kad dodje pod brdom u jednu vodenicu, a on utrci unutra, pa povice vodenicaru: "Bjezi, jadna ti majka! Eto Turcina, da te posijece; vec daj meni tvoju kapu, a na tebi moju, pa bjezi uz brdo tuda oko vodenice." Vodenicar, videci Turcina dje trci na konju, poplasi se, i, neimajuci kad pitati, zasto ce i kroz sto da ga posijece, da Eri svoju kapu, a Erinu baci na glavu, pa iznad vodenice bjezi uz brdo! Ero metne vodenicarevu kapu na glavu, pa jos uzme malo brasna, te se pospe, i nacini se pravi vodenicar. U tom i Turcin dotrci pred vodenicu, pa sjase s konja i uleti u vodenicu: "Kamo more taki i taki covek, sto je sad tu usao u vodenicu?" A Ero mu kaze: "Eno ga vidis, dje utece uz brdo." Onda Turcin: "Drzi mi more konja, drzi mi konja." Ero uzme konja, a Turcin uz brdo za vodenicarom, ovamo onamo po bukviku. Kad ga vec stigne i uvati, a on: "Kamo, k...o! novci, sto si prevario moju zenu, te uzeo da poneses Muji na oni svijet?" Vodenicar se stane krstiti i snebivati "Bog s tobom, gospodaru! ja niti sam vidjeo tvoje zene, ni Muje, ni novaca." I tako im prodje citavo po sata, dok se osvijeste, i vide, sta je. Onda Turcin potrci, na vrat na nos k vodenici; kad tamo, ali oces! Ero uzjao konja, pa otisao bez traga, a Turcin savije sipke, pa pjesice k zeni. Kad ga zena opazi bez konja, a ona povice: "Kamo, covece! sta uradi?" Veli: "Tamo njoj mater! ti si mu poslala novaca, da kupi kave i duvana, a ja sam mu poslao i konja, da ne ide pjesice."