| | (Gorski Vijenac 10. dio) |
| | |
| | Serdar Janko |
| | |
| s683 | Hajd, vladiko, i to obidimo, |
| s684 | ma zaludu, na ti božju vjeru! |
| s685 | Što se crnim zadoji đavolom, |
| s686 | obešta se njemu dovijeka, |
| s687 | Oni će nam i bez vjere doći, |
| s688 | među nama stati nadabljati; |
| s689 | kakve su ti oni poglavice, |
| s690 | nazivlju se carevi sinovi! |
| | |
| | Otpraviše četiri druga da pozovu na skup turske poglavice. |
| | |
| | Kolo poje |
| | |
| s691 | Ljuta kletva pade na izroda! |
| s692 | Prokle mati od nevolje sina, |
| s693 | te knjeginja Ivanbegovića, |
| s694 | prokle Mara svog sina Stanišu. |
| s695 | Progrize joj sisu u posanje, |
| s696 | rajsko piće prosu u njedrima. |
| s697 | Stiže đecu roditeljska kletva! |
| s698 | Staniša je obraz ocrnio, |
| s699 | pohulio na vjeru Hristovu, |
| s700 | na junačko pleme Crnojevo; |
| s701 | obuka se u vjeru krvničku |
| s702 | i bracke je krvi ožednio. |
| s703 | Grdne treske povrh Lješkopolja! |
| s704 | Dva se brata bore oko vjere, |
| s705 | a oko njih hiljade ratnikah. |
| s706 | Stiže sina materina kletva, |
| s707 | pogibe mu vojska svakolika. |
| s708 | bježi Stanko uprav Bajazitu, |
| s709 | da s njim jede madžarske nosove. |
| s710 | O gnjijezdo junačke svobode, |
| s711 | jeste li te Bog nagleda okom, |
| s712 | mnogo li se muke prenijelo, |
| s713 | mnoge li te čekaju pobjede! |
| | |
| | Dođoše poglavice turske, okolo sedam osam, i posjedaše s Crnogorcima, svi muče i gledaju preda se. |
| | |
| | |
| | Knez Janko |
| | |
| s714 | Koje se se jade skamenili? |
| s715 | Što razgovor kakav ne počnete, |
| s716 | no pospaste i pozamrčaste? |
| | |
| | Hadži-Ali-Medović kadija |
| | |
| s717 | Baš aferim, kneze ozrinićki! |
| s718 | Ja ću počet, kada drugi neće. |
| s719 | stotina se skupilo glavarah, |
| s720 | nas Turakah i Crnogoracah. |
| s721 | Ja znam divno što smo okupljeni: |
| s722 | da mirimo krvi međusobne. |
| s723 | Nego hajte, od zemlje glavari, |
| s724 | među sobom da način bidimo |
| s725 | i smirimo dvije porodice, |
| s726 | Valestovce i Turke đeklićke, |
| s727 | na Bajiće i bratstvo Aliće, - |
| s728 | da radimo da ih pomirimo |
| s729 | al' od mira vjeru uhvatimo. |
| s730 | Ja ću prvi poći pred kumama, |
| s731 | ja za glave bratsko mito dati. |
| s732 | Tek smirimo, dinar prekinimo |
| s733 | i krvnice puške objesimo! |
| | |
| | Knez Rogan |
| | |
| s734 | Efendija, ti ne ugoneta |
| s735 | oko šta se ovo okupilo, |
| s736 | no si s kraja počeo tanjega. |
| s737 | A mudar si i književnik, kažu. |
| s738 | Učio si knjigu u Carigrad, |
| s739 | ne nekakvu ćabu pritvrdio. |
| s740 | Ali ti se jošt hoće pameti - |
| s741 | poteža je ova naša škola. |
| | |
| | Muči opet a svak i gleda preda se. |
| | |
| | Vladika Danilo |
| | |
| s742 | Bože dragi, koji sve upravljaš, |
| s743 | koji sjediš na prestol nebesni |
| s744 | te mogućnim zažižes pogledom |
| s745 | sva svijetla kola u prostoru; |
| s746 | ti, koji si razvija prašinu |
| s747 | ispod tvoga trona svijetloga |
| s748 | i nazva je tvojim mirovima, |
| s749 | te si prasak svaki oživio, |
| s750 | nasija ga umnijem sjemenom; |
| s751 | ti, te knjigu držiš mirobitnu, |
| s752 | u koju su sudbe upisate |
| s753 | mirovima i umnim tvarima, |
| s754 | koji se se milosno sklonio |
| s755 | djelatelne oživit členove |
| s756 | malom mravu ka gordome lafu, - |
| s757 | provedri mi više Gore Crne, |
| s758 | uklon' od nje munje i gromove |
| s759 | i smućeni oblak gradonosni! |
| s760 | Da, nijesu ni krivi toliko; |
| s761 | premami ih nevjera na vjeru |
| s762 | ulovi ih u mrežu đavolju. |
| s763 | Što je čovjek? Ka slabo zivinče! |