| | (Gorski Vijenac 18. dio) |
| | |
| | Knez Rogan (sapti knezu Janku) |
| | |
| | Ne pitaj ga, amanati, za takve stvari, dok se nije što izbleja. |
| | |
| | Zora je; bude se i dižu. |
| | |
| | Obrad |
| | |
| s1308 | Da vi pričam što mi se prisnilo. |
| s1309 | Naroda se bješe mnogo diglo, |
| s1310 | kao nekud krste da nosimo; |
| s1311 | sunce peče da oči iskoče, |
| s1312 | i tvrđa je kudijen idemo. |
| s1313 | Dok sidemo ka na ovo polje, |
| s1314 | počinemo pod jednu jabuku, |
| s1315 | ispod koje i potošić vraše. |
| s1316 | Svi se u hlad pod njom sabijemo, |
| s1317 | uberemo zrelijeh jabukah, |
| s1318 | kao cukar svaka bješe slatka; |
| s1319 | pop očita pod njom evanđelje. |
| s1320 | U to doba pet Martinovićah |
| s1321 | digoše se jedan za drugijem |
| s1322 | i za njima tri četiri druga. |
| s1323 | Sav ih narod gleda kad odoše; |
| s1324 | a oni ti stube, te uz crkvu: |
| s1325 | na oltar se od crkve popeše |
| s1326 | i na njemu krst zlatni metnuše. |
| s1327 | Krst zasija ka na gori sunce, |
| s1328 | i sav narod na noge ustade, |
| s1329 | časnome se krstu pokloniše. |
| s1330 | U tome se razbudih od straha. |
| | |
| | Vuk Mićunović (leži zajedno sa serdarom Jankom) |
| | |
| s1331 | Srećan bio, divno li si snio! |
| s1332 | Na čudo sam i ja na san bio |
| s1333 | braneći se od nekijeh pasah, |
| s1334 | i pet šest sam mačem presjekao. |
| s1335 | Da sam đegod u četu krenuo, |
| s1336 | doista se bih pokla s Turcima. |
| | |
| | Serdar Janko |
| | |
| s1337 | Ja sam noćas bio u svatove |
| s1338 | i sa bulom ženio Bogdana; |
| s1339 | u crkvu je našu pokrstismo, |
| s1340 | pokrstismo, pa ih privjenčasmo. |
| | |
| | Turci jedan za drugijem svi odoše, ljuto sjetni. |
| | |
| | Serdar Vukota |
| | |
| s1341 | Ja sam Ozra noćas na san gleda. |
| s1342 | Bjesmo pošli dvjesta Ozrinićah, |
| s1343 | i toliko poćerali konjah, |
| s1344 | da uzmemo punje aranđelsko. |
| s1345 | I vrati se s pićem iz Kotora. |
| s1346 | Poju ljudi, gađu iz pušakah. |
| s1347 | Kad dođosmo navrh Potočinah, |
| s1348 | ali sjede oko trista drugah; |
| s1349 | na svakoga zelena dolama, |
| s1350 | na svakome toke i oružje. |
| s1351 | Pomislimo: ko će ono biti? |
| s1352 | Kakvi gosti?-Nije im vrijeme. |
| s1353 | Kad ali je ono stari Ozro |
| s1354 | i birani za njim Ozrinići. |
| s1355 | ( nije od njih ni jednoga živa ) |
| s1356 | Puče na nas svake grdne jade |
| s1357 | što u Čevu crkvu ne gradimo |
| s1358 | Aranđelu, da ni svud pomaga. |
| s1359 | Ondena se malo ne poklasmo, |
| s1360 | i sad drktim od njegova straha! |
| | |
| | Vukota Mrvaljević |
| | |
| s1361 | Ja po svu noć prtljam i snijevam; |
| s1362 | dok se dignem, ja sve zaboravim. |
| | |
| | Knez Bajko je sjetan, i Vuk Mandušić; oni dva ne hoće ništa da pričaju. |
| | |
| | Knez Janko |
| | |
| s1363 | Kneže Bajko, ti si nešto sjetan? |
| s1364 | Što će biti, to ne može proći, |
| s1365 | nego pričaj, da i nije milo. |
| | |
| | Knez Bajko |
| | |
| s1366 | Hoću, kneže, sve mi jedno biva. |
| s1367 | Ja sam noćas grdan san vidio: |
| s1368 | sve oružje svoje u komate. |
| s1369 | Bez zla mi se obići ne može |
| s1370 | i bez neke bratske pogibije, |
| s1371 | jer kad god sam takvi san gledao, |
| s1372 | pripravlja sam što mrcu trebuje. |
| | |
| | Knez Rogan |
| | |
| s1373 | Mandušiću, što si neveseo? |
| s1374 | Što ne pričas što si noćas snio? |
| | |
| | Vuk Mandušić |
| | |
| s1375 | Ni što snio ni pričat umijem, |
| s1376 | no sam svu noć kao zaklan spava. |