Cyrillic     Latinic     IPP     KASC  
Up First Prev Next Last

 (Gorski Vijenac 25. dio)
 
 Svat Crnogorac
 
s1821 Obiliću, zmaju ognjeviti,
s1822 ko te gleda, bliješte mu oči!
s1823 Svagda će te svetkovat junaci!
s1824 Mrcino nam krunu ne upusti
s1825 kad padiši stade pod vilice,
s1826 kada dinu zagazi u čorbu.
s1827 Sat te viđu na tvojega Ždrala
s1828 đe razgoniš kod šatora Turke.
s1829 Što će biti, ko će ugoditi?
s1830 Srb i Turčin ne slaže se nigda,
s1831 no će prije more oslačati.
 
 Svat Turčin
 
s1832 Drž, Alija, kurvino kopile,
s1833 Kotarke se mlade razbjezaše!
s1834 Sramota je sivome sokolu
s1835 ćerat dugo jato jarebicah,
s1836 pa za sebe ne ulovit mesa.
s1837 Udri, Tale, tvojom drenovačom,
s1838 pod njom puču rebra ka orasi!
s1839 Polovina glave izgubite,
s1840 ne ostavte Kosu u kavure;
s1841 takvo voće nije za kavure.
 
 Svat Crnogorac
 
s1842 Bjež, Komnene, zadrta delijo,
s1843 kad si takvu srnu ulovio!
s1844 Već si dosta odmorio krila,
s1845 nijesu ti daleko Kotari;
s1846 vjeta ti je Hajki omilila,
s1847 jedva čeka da ti se prekrsti.
s1848 Zabobonji, Starino Novače,
s1849 svrh Klisure, ka si naučio,
s1850 jer su dinu uši zaglibile;
s1851 probudi mu buhe u kozuhe.
s1852 Ne pust', Bajo, živa đavoljega;
s1853 neka svati ne bude planine
s1854 bez pitanja tvoga al' Limova.
 
 Izlazi Mustaj-kadija i moli momčad da ne poju onake pjesne pokraj sakupa Crnogorskoga, da ne bude od glavarah kome što žao, nego neka poju svatovske pjesne, i on sam počinje pojati.
 
 Mustaj-kadija
 
s1855 Ne plač', majko, dilber Fatimu:
s1856 udata je, nije ukopata;
s1857 ruža s struka nije pala svog,
s1858 no u bostan prenešena svoj.
s1859 Fatimu će Suljo držati
s1860 kao oči svoje u glavi.
s1861 Fatima je strukom divota,
s1862 oči su joj dvije zvijezde,
s1863 lice joj je jutro rumeno,
s1864 pod vjencem gori Danica;
s1865 usta su joj parom srezana,
s1866 usne su joj ružom uzdene,
s1867 međ' kojima katkad sijeva
s1868 snježna grivna sitna bisera;
s1869 grlo joj je čista fildiša,
s1870 b'jele ruke - krila labuda.
s1871 Nad cvijećem pliva zornjača,
s1872 a voze je vesla srebrna.
s1873 Blago odru na kom počine!
 
 Svat Crnogorac
 
s1874 Soko mrzi polja od prašine,
s1875 soko neće žabu iz lužine,
s1876 soko hoće visoku liticu,
s1877 soko trazi ticu jarebicu;
s1878 jarebica tanka i plašiva,
s1879 ma tijela kako vatra živa.
 
 Svat Turčin
 
s1880 Ne dangubi, svatski prvijenče,
s1881 sahati su danas ka godine,
s1882 hoće nam se Sulju odužiti.
s1883 Bog je dragi nekoliko dana
s1884 tandarihe zemlji poklonio;
s1885 grehota je da ih potkidamo.
 
 Vojvoda Stanko
 
s1886 Čudne bruke, grdne mješavine!
s1887 Čujaste li kako se pojaše?
s1888 Zaludu se nedružina druže,
s1889 sve nekakvi prigovori stari:
s1890 Miloš, Marko - Mujo i Alija!
s1891 Pripravlja se, dok odjednom pukne;
s1892 već previre kapa na sve strane.
 
 Vuk Mandušić
 
s1893 Ema šta se druže s krvnicima,
s1894 a u jedan kota da ih svariš,
s1895 ne bi im se čorba smješala!
 
 Vuk Mićunović
 
s1896 Bezobrazne, obrljane kurve,
s1897 povukuše te nam obraz grde!
s1898 Junačkoga ne znaju poštenja,
s1899 a ne bi se vukli za Turcima.
s1900 Mrzni su mi oni nego Turci,
s1901 a ne mislim za njih ni za Turke.
s1902 Badava se inate s Turcima
s1903 kad im ližu, ka paščad, sahane!
 
 Bogdan Đurašković
 
s1904 Oni šćahu sve onako pojat,
s1905 no im neda podmukla lisica.
s1906 Vidite li onoga kadije?
s1907 Druga nema u četiri zemlje.
s1908 U njega su medene riječi,
s1909 uvija se ka vrag oko krsta,
s1910 ama punan gube i lukastva;
s1911 krvnika ga rišćanskoga nema-
s1912 zaklala ga puška crnogorska!