Cyrillic     Latinic     IPP     KASC  
Up First Prev Next Last

 (Gorski Vijenac 26. dio)
 
 Prođoše svatovi.-Malo stade, evo pokajnice uz polje, i tuži sestra Batrićeva pred njima.
 
 Sestra Batrićeva
 
s1913 Kuda si mi uletio,
                               moj sokole,
s1914 od divnoga jata tvoga,
                               brate rano?
s1915 Da l' nevjerne ne zna Turke,
                               Bog ih kleo!
s1916 e će tebe prevariti?
                               divna glavo!
s1917 Moj svijete izgubljeni,
                               sunce brate!
s1918 moje rane bez prebola,
                               rano ljuta!
s1919 moje oči izvađene,
                               očni vide!
s1920 Kome braću ti ostavi,
                               bratska hvalo,
s1921 i staroga baba Pera,
                               kuku, Pero!
s1922 i tri mlade sestre tvoje,
                               kukavice?
s1923 Sedam snahah što ošiša?
                               njima prazno
s1924 Što ne čuva mladu glavu,
                               ljudska vilo;
s1925 što krvnika njom nasladi,
                               bratska diko?
s1926 Na vjeru te posjekoše,
                               nevjernici!
s1927 Divno Travnik okitiše,
                               to platili!
s1928 sa lijepom glavom tvojom,
                               kuku, lele!
s1929 Ko će čete sakupljati,
                               četovođa,
s1930 ko l' krajini branit krilo,
                               bratsko krilo,
s1931 ko će turske glave seći,
                               oštra sabljo?
s1932 Da pogibe u boj ljuti,
                               ubojniče,
s1933 đe se srpski momci grabe,
                               mlado momče,
s1934 oko glavah i oružjah,
                               proste rane;
s1935 no na vjeru u nevjere,
                               vjerna glavo!
s1936 Da mi se je pomamiti,
                               sestri crnoj,
s1937 da te kako zaboravim,
                               kukavica,
s1938 e prezgodna glava bješe,
                               mladi brate!
s1939 Da uz cara sjedijaše,
                               mudra glavo,
s1940 šćaše carev vezir biti,
                               sestri tužnoj;
s1941 da kod kralja sjedijaše,
                               moj mladiko,
s1942 đeneral mu šćaše biti,
                               moja ružo!
s1943 Da se mogu razgovorit,
                               srce moje,
s1944 a sa mrtvom tvojom glavom,
                               kam da mi je!
s1945 da ti crne oči viđu,
                               oči moje,
s1946 da poljubim mrtvu glavu,
                               mjesto brata,
s1947 da očešljam dugi perčin,
                               jaoh meni!
s1948 i junačku čalmu svežem,
                               sestra grdna!
s1949 U krvničke sad si ruke,
                               platili te!
s1950 nagrdiće krasnu glavu,
                               prekrvnici!
s1951 Ti ćeš mnogo braće naći,
                               kuku nama!
s1952 biranijeh sokolovah,
                               kuku, braćo!
s1953 po bedemu od Travnika,
                               Bog ga kleo!
s1954 Glave bratske poznat nećeš,
                               nama prazno!
s1955 ere su ih nagrdili,
                               nevjernici!
s1956 Kud će tvoja mlada ljuba,
                               kuku njojzi!
s1957 dvoje đece tvoje ludo,
                               siročadi?
s1958 Što će jadni đed ti Bajko,
                               moj Batriću,
s1959 koji te je odnjivio?
                               teško njemu!
s1960 Proste tvoje ljute rane,
                               moj Batriću,
s1961 al' neprosti grdni jadi,
                               kuku rode!
s1962 e se ženlja sva isturči,
                               Bog je kleo!
s1963 Glavari se skamenili!
                               kam im u dom!
 
 Svi glavari plaču, i kad čuše ime Batrićevo, svi plačući izidoše pred pokajnice. Kako se sastaše s njima, znadoše što je. Sestra se Batrićeva zagrli s đedom Bajkom (knezom), ugrabi mu nož iza pasa i ubi sama sebe; Bajko se prenemogne i pade spored unuke mrtve.
 
 Vuk Tomanović
 
s1964 Hvala Bogu, velike žalosti
s1965 što nas nađe danas iznenada!
 
 Svak ćuti i plače.
 
 Vuk Mićunović
 
s1966 Oh do Boga, a oh dovjeka,
s1967 da čudno li s glave pogibosmo!