| | (Gorski Vijenac 31. dio) |
| | |
| | Iguman Stefan |
| | |
| s2253 | Ja imadem osamdeset ljetah. |
| s2254 | Otkako sam oči izgubio, |
| s2255 | ja sam više u carstvo duhovah, |
| s2256 | iako mi jošt tijelo dušu |
| s2257 | zadržaje i krije u sebi |
| s2258 | kako kamen podzemna peštera. |
| s2259 | Ja sam mnogo obiša svijeta. |
| s2260 | Najsvetije nebesne hramove |
| s2261 | što je zemlja nebu podignula |
| s2262 | ja sam redom svaki polazio, |
| s2263 | nasrka se dima s žertvenikah. |
| s2264 | Penja sam se na sveštenu goru |
| s2265 | sa koje je strašno predskazanje |
| s2266 | svoje sudbe Jerusalim čuo. |
| s2267 | Razgleda sam i sve tri pećine: |
| s2268 | đe se sunce hristjanstvu rodi, |
| s2269 | đe je nebo jasli osveštalo, |
| s2270 | đe su cari nebesnom mladencu |
| s2271 | pohitali s darom pokloniti se. |
| s2272 | Gledao sam getsimansku baštu, |
| s2273 | ocrnjenu strašću i izdajom. |
| s2274 | Svjetu lampu lud vjetar ugasi! |
| s2275 | Mi vidimo na plodnim njivama |
| s2276 | đe se grdno trnje rastičilo, |
| s2277 | hram Omarov đe se povisio |
| s2278 | na svešteni osnov Solomonov, |
| s2279 | đe Sofija za konjušku služi. |
| s2280 | Smješna su svojstva naše zemlje, |
| s2281 | punana je ludijeh premjenah. |
| s2282 | Priroda se svakolika pita |
| s2283 | sunčanijem čistijem mlijekom; |
| s2284 | u plamen se i ono pretvara, |
| s2285 | danas žeže što juče njivljaše. |
| s2286 | Kolijevke kakve bi trebale |
| s2287 | ne imadu sve naše rijeke; |
| s2288 | vidimo li mi ova strašila |
| s2289 | đe pustoše nemilosrdno zemlju? |
| s2290 | Vreme zemno i sudbina ljudska, |
| s2291 | dva obraza najviše ludosti, |
| s2292 | bez poretka najdublja nauka, |
| s2293 | sna ljudskoga đeca al' očevi,- |
| s2294 | je li ovo pričina uprava |
| s2295 | kojoj tajnu postić ne možemo? |
| s2296 | Je l' istina e ovo ovako, |
| s2297 | al' nas oči sopstvene varaju? |
| s2298 | Ište svijet neko djeistvije, |
| s2299 | dužnost rađa neko popečenje, |
| s2300 | obrana je s životom skopčana. |
| s2301 | Sve priroda snabd'jeva oružjem |
| s2302 | protiv neke neobuzdne sile, |
| s2303 | protiv nužde, protiv nedovoljstva: |
| s2304 | oštro osje odbranjuje klasje, |
| s2305 | trnje ružu brani očupati; |
| s2306 | zubovah je tuste izoštrila, |
| s2307 | a rogovah tuste zašiljila; |
| s2308 | kore, krila i brzine nogah, |
| s2309 | i cjeli ovi besporeci |
| s2310 | po poretku nekomu sljeduju. |
| s2311 | Nad svom ovom grdnom mješavinom |
| s2312 | opet umna sila toržestvuje; |
| s2313 | ne pušta se da je zlo pob'jedi, |
| s2314 | iskru gasi, a zmiju u glavu. |
| s2315 | Muž je branič žene i đeteta, |
| s2316 | narod branič crkve i plemena; |
| s2317 | čest je slava, svetinja narodnja! |
| s2318 | Pas svakoji svoje breme nosi; |
| s2319 | nove nužde rađu nove sile, |
| s2320 | djeistvija naprežu duhove, |
| s2321 | stješnenija slamaju gromove; |
| s2322 | udar nađe iskru u kamenu, |
| s2323 | bez njega bi u kam očajala. |
| s2324 | Stradanje je krsta dobrodjetelj; |
| s2325 | prekaljena iskušenjem duša |
| s2326 | rani t'jelo ognjem elektrizma, |
| s2327 | a nadežda veže dušu s nebom |
| s2328 | kako luča s suncem kapljicu. |
| s2329 | Što je čovjek, a mora bit čovjek! |
| s2330 | Tvarca jedna te je zemlja vara, |
| s2331 | a za njega, vidi, nije zemlja. |
| s2332 | Je li javlje od sna smučenije? |
| s2333 | Ime česno zasluži li na njoj, |
| s2334 | on je ima rašta polaziti; |
| s2335 | a bez njega- u što tada spada? |
| s2336 | Pokoljenje za pjesnu stvoreno, |
| s2337 | vile će se grabit u vjekove |
| s2338 | da vam v'jence dostojne sapletu; |
| s2339 | vas će primjer učiti pjevača |
| s2340 | kako treba s besmrtnošću zborit! |
| s2341 | Vam' predstoji preužasna borba: |
| s2342 | pleme vi se sve odreklo sebe |
| s2343 | te crnome rabota Mamonu! |
| s2344 | Pade na njem kletva besčestija. |
| s2345 | Što je Bosna i po Arbanije? |
| s2346 | Vaša braća od oca i majke; |
| s2347 | Svi ujedno i dosta rabote. |
| s2348 | Krst nositi vama je suđeno |
| s2349 | strašne borbe s svojim i s tuđinom! |
| s2350 | Težak v'jenac, al' je voće slatko! |
| s2351 | Voskresenja ne biva bez smrti. |
| s2352 | Već vas viđu pod sjajnim pokrovom, |
| s2353 | čest, narodnost đe je vaskresnula |
| s2354 | i đe oltar na istok okrenut, |
| s2355 | đe u njemu čisti tamjan dimi. |
| s2356 | Slavno mrite, kad mrijet morate! |
| s2357 | Čest ranjena žeže hrabra prsa, |
| s2358 | u njima joj nema bolovanja. |
| s2359 | Porugani oltar jazičestvom |
| s2360 | na milost će okrenut nebesa! |
| | |
| | Svi pospaše, a Iguman sjedi uz oganj, broji brojanice i svu noć čita molitve među njima. |
| | |
| | Zora je, dižu se, pripasuju oružje da kreću doma. Čude se gladujući staroga Igumana đe sjedi uz vatru. Broji brojanice i nešto u sebi čita, a oni, kako se koji diže, tako mu pristupa i ljubi ga u ruku iz uvaženija, rašta ljepo i mudro zbori. |
| | |
| | Serdar Ivan |
| | |
| s2361 | Ti nijesi slijep, Igumane, |
| s2362 | kad si tako mudar i pametan. |
| s2363 | Budale su s očima slijepe, |
| s2364 | koje vide, a zaludu vide; |
| s2365 | trebaju im za proste potrebe, |
| s2366 | ka ostaloj isto životini. |
| | |
| | Serdar Vukota |
| | |
| s2367 | A misliš li, serdare njeguški, |
| s2368 | da bi bio ovakvi s očima? |
| s2369 | Pjesna dobra spava u slijepca, |
| s2370 | pogled smeta misli i jeziku. |
| s2371 | Mož' obisti kad što hoćeš pričat: |
| s2372 | kad pričanju tvome pokaže se |
| s2373 | stvar sasvijem protivna pred oči. |
| s2374 | slast i silu izgubi pričanje, |
| s2375 | um se smuti, a jezik zaplete, - |
| s2376 | češće ne znaš što si htio reći. |
| s2377 | A slijepcu oči ne smetaju, |
| s2378 | no se drži sve jednoga puta, |
| s2379 | ka pjan plota kada se prihvati. |