|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Ženidba Maksima Crnojevića
Napomena: Objavljena u Beču 1845., Vuk Stefanović Karadžić
Ženidba Maksima Crnojevića (II)
Te se Ivo bio raskario:
Mrke brke nisko objesio,
Mrki brci pali na ramena,
U obraz se ljuto namrdio,
Ni s kim Ivo riječ ne besjedi,
Veće gleda u zemljicu crnu;
Koliko se junak razdertio
Viđe ljuba, pa se dosjetila,
Podvi skute i podvi rukave,
Cjeliva mu ruku i koljeno:
"Gospodaru! ja se molim tebe,
"Što s' u obraz sjetno neveselo?
"Al' nijesi snahu isprosio?
"Al' ti nije po ćudi đevojka?
"Ali žališ tri tovara blaga?"
Al' je Ivo ljubi besjedio:
"Nu odalje! da te Bog ubije!
"Ja sam nama snahu isprosio;
"A po ćudi Latinka đevojka:
"Što je zemlje na četiri strane
"Ljepote joj u svu zemlju nema,
"Onakoga oka u đevojke,
"Nit' onakog stasa ni obraza:
"Ko j' vidio vilu na planini,
"Ni vila joj belći druga nije;
"Ja ne žalim tri tovara blaga,
"U Žabljaku puna kula blaga.
"Na blagu se ni poznalo nije;
"No sam duždu riječ ostavio,
"Da dovedem hiljadu svatova,
"Da ljepšega od Maksima nema;
"Jutros, ljubo, nema grdnijega;
"Ja se bojim kavge preko mora,
"Kad Maksima sagledaju moga"
No da vidiš jedne ženske strane,
Kako grdno reče gospodaru:
"Gospodare, da od Boga nađeš!
"Kud te sila slomi preko mora
"Na daleko četr(?)est konaka,
"Preko mora, da ne vidiš doma!
"Ni bez Jada dovedeš đevojku!
"A kod tvoje zemlje državine,
"Zemlje tvoje, Bara i Ulćina,
"Crne gore i Bjelopavlića,
"Lomna Kuča i Bratonožića,
"I lijepe varoš:Podgorice,
"I Žabljaka tvoje postojbine,
"I Žabljaka, i oko Žabljaka;
"Da oženiš jedinoga sina,
"I da nađeš za sina đevojku,
"Proću sebe glavna prijatelja;
"No te sila slomi preko mora."
Kad to začu Crnojević Ivo,
Planu Ivo, kako oganj živi:
"Ni sam bio, ni sam je prosio;
"Ko mi dođe, da mi je čestita,
"Živu ću mu oči izvaditi."
Haber ode od usta do usta,
To začuše mali i veliki,
I začula sva gospoda Srpska,
Te o tome nitko ne besjedi.
Tako stade od godine jedne,
Od godine za devet punijeh
Ne pominje nitko za đevojku;
U desetoj mezil knjiga stiže
Od ljetova nova prijatelja,
Prijatelja dužda od Mletaka,
Nov je bio, pa je postario,
Davno j' bilo to devet godina!
Knjiga Ivu na koljeno pade,
Al' mu knjiga dosta grdno kaže:
"Prijatelju, Crnojević-Ivo!
"Kad zabraniš u polju livadu,
"Jal' je kosi, ja drugome daji,
"Da ne biju slane ni šnjegovi
"Po livadi cvijet rascavtio;
"Kad zaprosiš lijepu đevojku,
"Jal' je vodi, jali je ne prosi:
"Ti mi prosi milu šćeru moju,
"Ti je prosi, i ja ti je dadoh,
"I mi onda svadbu ustovasmo,
"I ti kaza do prve godine,
"Dok ti rodi vino i všenica,
"I sakupiš hiljadu svatova;
"Evo prođe i devet godina,
"Niti ima tebe, ni svatova.
"Brže piši list knjige bijele,
"Prati knjigu miloj šćeri mojoj,
"Šćeri mojoj, a toj snasi tvojoj,
"Da se tvoja snaha preudaje,
"Da mi sliku traži prema sebe,
"A ti rđu traži prema tebe."
Ja kad viđe Crnojević Ivo,
Knjigu uči, a ljuto se muči.
Kod njega se nitko ne pridesi,
Ne pridesi mudroga junaka,
Kom' bi svoje derte iskazao,
No od derta pogleduje ljubu:
"Ljubo moja! nu me sjetuj sade,
"Al' ću snasi knjigu opraviti,
"Da se naša snaha preudaje;
"Al' ću slati, ali slati ne ću?"
Ženska strana mudro progovara:
"Gospodaru, Crnojević-Ivo!
"Kog' su ljube dosle sjetovale,
"Koga dosle, koga li ć' odsele,
"S dugom kosom, a pameću kratkom?
"Al' ti hoću riječ progovorit':
"Od Boga je velika grijota,
"A od ljudi zazor i sramota,
"Đevojačku sreću zatomiti
"I u njenu rodu uzaptiti.
"Poslušaj me, dragi gospodare!
"Od šta si se danas prepanuo?
"Ako su ga kraste ištetile,
"Ako bidnu glavni prijatelji,
"Za to riječ progovorit' ne će:
"Svak se boji muke i nevolje.
"Gospodaru! još besjedim tebe:
"Ako s' kavge preko mora bojiš,
"Imaš danas punu kulu blaga,
"U podrume troljetnoga vina,
"U ambare bijele všenice;
"Imaš na što svate pokupiti,
"Rekao si hiljadu svatova,
"Danas kupi i hiljade dvije,
"Po izboru konje i junake,
"Ja kad vide tamo u Latina,
"Pregledaju silu i svatove,
"Da je Maksim slijepo dijete,
"Ne smiju ti kavgu zametnuti.
"Kupi svate, te vodi đevojku,
"Gospodare! više ne premišljaj."
|
|
|