|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Ženidba Maksima Crnojevića
Napomena: Objavljena u Beču 1845., Vuk Stefanović Karadžić
Ženidba Maksima Crnojevića (III)
Grohotom se Ivan nasmijao,
Knjigu piše, dade tatarinu,
Te je prati duždu od Mletaka:
"Prijatelju, dužde od Mletaka!
"Nu osluškuj i noći i dnevi,
"Zapaliću na gradu topove,
"Zapaliću trideset topova,
"Pa zapalit' Krnja i Zelenka,
"Neka ode jeka pod oblake;
"Prijatelju! časa ne počasi,
"No mi prati niz more đemije,
"Da mi srateš na moru svatove."
A kad Ivo knjigu opravio,
Oi prizivlje k sebi jazidžiju,
Pa dovati jedan tabak knjige,
Iskidaše knjigu na komate,
Pa pustiše po knjizi jaziju,
Te pozivlje kićene svatove.
Prvu knjigu Ivan opravio,
Prati knjigu Baru i Ulćinu
Na Miloša Obrenbegovića:
"O Milošu Obrenbegoviću!
"Pozivljem te u moje svatove,
"Stari svate da si pred svatove;
"No mi nemoj inokosan pobi,
"Kupi svata štogođ možeš veće,
"Nek se znadu svati starosvatski."
Drugu Ivan knjigu opravio
Pokraj mora lomnoj gori Crnoj
Na sestrića Jovan-kapetana:
"Bre, sestriću, Jovan-kapetane!
"Viđi knjigu, časa ne počasiv,
"Pozivlje te ujak u svatove,
"Da si đever uz tanku Latinku
"Ti sestriću, Jovan-kapetane;
"No mi nemoj inokosan poći,
"Kupi svate lomnu goru Crnu,
"Goru Crnu i Bjelopavliće,
"Neka bide barem pet stotina,
"Pet stotina đeverskijeh svata,
"Nek je fala i mene i tebe.
"Kad sakupiš kićene svatove,
"Ti, sestriću, da si pod Žabljaka,
"Pod Žabljaka u polje široko."
Treću Ivan sitnu knjigu piše
Lomnu Kuču i Bratonožiću
Na vojvodu Liković-Iliju:
"O Ilija, Brdskoj zemlji glavo!
"Viđi knjigu, ne počasi časa,
"Ti vojvodo da si u svatove
"Pod Žabljaka u široko polje,
"No, vojvodo, ne pođ' inokosan;
"Povedi mi listom Brđaniju."
A četvrtu knjigu opravio,
Prati knjigu u Drekaloviće
Na Milića Šeremetovića:
"Bre, Miliću Šeremetoviću!
"Kupi svate sve Drekaloviće,
"Vikni đecu sve Vasojeviće,
"Kreni đecu do zelena Lima;
"Što je veće, to je bolje za te."
Petu Ivan knjigu opravio,
Prati knjigu varoš-Podgorici,
Podgorici, butun porodici,
Na rođaka glavnoga junaka,
Na sokola Kujundžijća Đura:
"Ti sokole, Đuro Kujundžijću!
"Viđi knjigu, ne počasi časa,
"No ti kupi kićene svatove,
"Kupi braću sve Podgoričane,
"Pa ođeni konje i junake:
"Udri konjma sedla osmanlije,
"I zlaćene rate do kopita,
"A na prsi sjajna silembeta,
"Nek s' junački konji okićeni;
"Na junake dibu i kadifu
"I crvenu čohu sajaliju,
"Što od vode čoha crvenija,
"A od sunca čoha rumenija,
"A na glave kalpak i čelenke,
"Na junake meneviš dolame,
"A na noge kovče i čakšire;
"Nek su naša đeca okićena,
"Nek su naša đeca ođevena
"Sa onijem ruhom gospodskijem,
"Da svatove moje začinite,
"Da ljepote ni tog ruha nema,
"Da im nema lica ni oblika
"U svu Srpsku zemlju i Latinsku:
"Latini se hoće začuditi
"A onome Srpskom odijelu,
"U Latina svašta na svijetu,
"Oni mogu srebro pokovati,
"Pokovati i srebro i zlato,
"Sajaliju čohu porezati;
"Ne mogu se doviti Latini
"Gospodskome na obrazu licu,
"I gospodskom oku junačkome,
"Što su đeca ti Podgoričani."
Petu knjigu Đuru opravio,
I po knjigam' pozvao svatove,
A Žabljaka i bez knjige zovnu,
I Žabljaka i oko Žabljaka
Ja da možeš okom pogledati
I ušima jeku poslušati,
Kad se sitne knjige rasturiše
Od tog mora do zelena Lima,
Te pođoše Srpske poglavice
I vojvode, što su za svatove,
I delije sve glavni junaci!
Kad viđeše starci i težaci,
Poturiše rala i volove,
Sve se na jad slomi u svatove
U široko polje pod Žabljaka;
A čobani stada ostaviše,
Devet stada osta na jednome,
Sve se slomi u široko polje
Gospodaru jutros na veselje.
|
|
|