|
|
|
Up First Prev Next Last
Naslov: Ženidba Maksima Crnojevića
Napomena: Objavljena u Beču 1845., Vuk Stefanović Karadžić
Ženidba Maksima Crnojevića (IV)
Od Žabljaka do vode Cetinje[60]
Sve široko polje pritiskoše:
Konj do konja, junak do junaka,
Bojna koplja kako čarna gora,
A barjaci kako i oblaci,
Razape se čador do čadora,
Pod čadore krasne poglavice;
Dan daniše pak i zanoćiše:
No da vidiš jutru na uranku
Prije danka i jasnoga sunca
Podranila jedna poglavica,
Što je jednoj zemlji starješina,
Po imenu Jovan kapetane,
Što bijaše đever uz đevojku,
Podranio, polje ostavio,
I u polje kićene svatove,
A došao gradu na bedene,
Niko šnjime nije polazio,
S gospodarom cigle dvije sluge,
Dvije sluge idu nazorice,
A gospodar šnjima ne besjedi,
No je čelo grdno namrdio,
A ponisko brke objesio,
Mrki brci pali na ramena;
On mi šeta gradu po bedenu,
Pregleduje na gradu topove,
Pregleduje svoju gospoštinu,
Pregleduje, brate, carevinu,
Najviše se oči otimahu
Na kićene u polju svatove:
Nije šala, nije šurkulija,
Od Žabljaka do Cetinje vode
Udaren je čador do čadora,
Konj do konja, junak do junaka,
Bojna koplja kako gora čarna,
A barjaci kako i oblaci.
Tako Jovan bješe uranio,
Te on šeta gradu po bedenu,
A viđe ga Crnojević Ivo,
Pa Ivanu vrlo mučno bilo,
Na jutru mu nazva dobro jutro:
"Dobro jutro, Jovan-kapetane!
"Što s', sestriću, jutros uranio?
"Što s' u polju čador ostavio,
"I u polju kićene svatove?
"Što li si se, sine, namrdio?
"U obraz si sjetno neveselo:
"Kaž' ujaku jutros na uranku?"
Progovara Jovan-kapetane:
"Prođi me se, moj ujače Ivo!
"Koju bih ti riječ besjedio,
"Ti mi riječ poslušati ne ćeš:
"A kad bi me, ujo, poslušao,
"Da otvoriš te podrume tvoje,
"De daš dosta izdobila vina.
"Da napojiš u polju svatove,
"Pa da pustiš te hitre telale,
"Nek telali kroz svatove viknu,
"Nek svatovi svaki domu ide.
"Nu rasturi to veselje tvoje,
"Moj ujače, Crnojević-Ivo!
"E smo našu zemlju opustili,
"Slomila se zemlja u svatove,
"Osta zemlja pusta na krajini,
"Zemlja naša strašna od Turaka,
"Od Turaka preko vode sinje.
"Moj ujače, Crnojević-Ivo!
"I prije su vođene đevojke,
"I prije su momci oženjeni,
"I prije su veselja bivala
"U svoj zemlji, u svoj kraljevini;
"Tvoga jada niđe nije bilo,
"Da podigneš zemlju u svatove!
"A daleko kosti zanijeti
"Braći našoj preko mora sinja,
"Preko mora četr(?)est konaka,
"Đe nam tamo svoje vjere nema,
"Nit' imamo krasna prijatelja,
"No je pama belći zemlja žedna[61] ,
"Pa kad vide preko mora sinja,
"Kada vide sve Srpske junake,
"Ja se bojim kavge među braćom,
"Može jada biti na veselju,
"Moj ujače, Crnojević-Ivo!
"Da ja tebe jedne jade kažem:
"Sinoć polju legoh pod čadorom,
"Dopadoše dvije moje sluge,
"Na pero me ćurkom pokrivaše
"I gospodsko lice zavijaše;
"Oči sklopih, grdan sanak viđeh,
"Grdan sanak, da ga Bog ubije!
"Đe u sanu[62] gledam na nebesa,
"Na nebu se, ujo, naoblači,
"Pa se oblak nebom okretaše,
"Oblak dođe baš više Žabljaka,
"Više tvoga ponosita grada,
"Od oblaka pukoše gromovi,
"Grom udari tebe u Žabljaka,
"Baš u tvoju krasnu kraljevinu,
"U dvorove tvoju postojbinu,
"Žabljaka ti oganj oborio
"I najdonji kamen rasturio;
"Što bijaše jedan ćošak bijel,
"Ćošak pade na Maksima tvoga,
"Pod ćoškom mu ništa ne bijaše,
"Ispod ćoška zdravo izišao. -
"Moj ujače, Crnojević-Ivo!
"Ne smijem ti sanak iskazati,
"Tek ako je sanu vjerovati,
"Vjerovati sanu i biljezi,
"Ja ti, ujo, hoću poginuti,
"Poginuti u tvoje svatove,
"Jal' poginut' jali rana dopast'.
"moj ujače, da od Boga nađeš!
"Ako mene štogođ bide tamo,
"Kakva muka u veselju tvome,
"Jal' poginem, jal' dopadnem rana,
"Čekaj, ujo, onda jade grdne,
"El' ja vodim đece pod barjake
"Porodice ljuta Crnogorca,
"Pod barjake đece pet stotina.
"Đe jaoknem svi će jaoknuti,
"Đe poginem, svi će poginuti.
"No ti s' molim jutros na podranku,
"Molim ti se, a ljubim ti ruku,
"Da rasturiš u polju svatove,
"Nek svatovi svaki domu ide
"Prođ' s' đevojke, da je Bog ubije!"
61) /krvi/ žedna (želi nam zlo)
62) U /sanu/ mjestu u /snu,/ da bi se stih ispunio
|
|
|